Ako bi netko pokušao o Dinamovoj utakmici protiv Tottenhama ispisati kakvu fantastičnu pripovijest, roman ispunjen bajkovitim, religioznim ili nadnaravnim motivima, onda bi to mogla biti i prava trilogija.
Jedna bi govorila o nadanjima u magična svojstva jantara, druga o moćima sv. Josipa, a treća o čarobnjacima i vilenjacima iz podzemlja, preciznije iz Grabe, što u zagrebačkom slengu može značiti i veliku rupu u zemlji, kakav zarasli i blatni kanal...
POGLEDAJTE VIDEO: Dinamovci slave prolaz u četvrtfinale
Jantar spaja individualne energije u jednu
Gdanjsk je magično lijep grad na Baltiku, a za njegov simbol jantar se vjeruje da povezuje individualne energije u jednu, snažniju, moćniju, osobne duše u u univerzalne, ekipne...
Pa bi zbilja bilo zgodno da oni koji su 18 ožujka demonstrirali takvu moćnu zajedničku energiju i odu do Gdanjska, do finala u gradu koji u našoj nogometnoj povijesti i nije naročito sjajno upamćen, jer je ondje reprezentacija 2012. izgubila na Euru od Španjolaca. A nije naodmet podsjetiti kako je i Mourinho u svojim izjavama poslije utakmice dinamovcima pripisivao upravo one kvalitete za koje neki vjeruju da ih daje magija jantara:
- Ostavili su na terenu znoj, energiju krv, čak i suze radosnice. Bili su ponizni i predani igri. Upravo sam napustio svlačionicu Dinama gdje sam otišao pohvaliti te dečke, žao mi je što to nije bila moja momčad...
Sv. Josip za neumorne koji ne odustaju
Dan poslije fantastične Dinamove pobjede vjernici su obilježavali blagdan sv. Josipa, zaštitnika radnika, sveca koji simbolizira one tihe ali neumorne, one koji u sjeni trpe i ustraju da bi bili najizvrsniji u svom poslu. Baš kao što je jedan takav tihi, skromni a neumorni bio kreator senzacije protiv Tottenhama, prije 54 godine je čudesni Dinamov preokret kreirao jedan Josip, znan i kao Joža ili Guco.
Josip Gutzmirtl je odigrao najbolju utakmicu u životu baš u uzvratnom polufinalnom okršaju protiv Eintrachta u Zagrebu. Dinamo je tad sustigao tri pogotka zaostatka iz prvoga dvoboja i pobijedio 4:0. U izvještajima je zabilježeno da je taj rođeni Osječanin prvo u 14. minuti inicirao akciju nakon koje je Rora ubacio Zambati za 1:0, a tri minute prije kraja zabio je jedan od najvažnijih pogodaka u klupskoj povijesti, onaj za 3:0 i odlazak u produžetke gdje Belin zabija iz penala... Rođen je 16. ožujka 1942., preminuo 2009.
Graba - mitsko mjesto zagrebačkog nogometa
Treća, najobimnija pripovijest o Dinamovu čudu počela bi s dječačićem koji s roditeljima i dvije sestre živi na Srednjacima, zaluđen nogometom, silno želi krenuti na treninge, zaigrati na velikom terenu, premda ga je teško zamisliti tako sitnog na igralištu. Činilo se da je lopta veća od njega. I danas se toga sjeća:
'Kada sam prvi put došao na trening u Grabu, rekli su da nemaju tako male uzraste...'
Neutješno je plakao satima poslije, pa otac nije imao izbora. Otišao je opet do trenera u Trešnjevci, nekoć slavnom zagrebačkog kluba, pa ih zamolio:
- Pa dajte ga samo pustite da malo trenira, nek se igra...
I pustili su ga. Mislav Oršić, dečko koji se od četvrtka 18. ožujka 2021. smije nazivati Dinamovim velikanom, samo je jedan u nizu sjajnih igrača koji su do Maksimira stigli iz Grabe, igrališta čije ime u zagrebačkom slengu znači veliku rupu u zemlji ili kakav prljavi kanal.
No, za one starije znalce Graba u Zagrebu predstavlja i puno više od običnog toponima na kojem se nalazi igralište NK Trešnjevke, kluba koji postoji već stoljeće, ali je iz prvoligaškog nogometa nestao davnih šezdesetih u jednoj od najvećih afera s namještanjem utakmica (golman Željezničara priznao je da su Sarajlije u proljeće 1964. godine namjerno izgubili utakmicu od Hajduka u Splitu 4-0 te pustili bod Trešnjevci na Grbavici odigravši 3-3. Posrednik u namještaljci s Trešnjevkom bio je tadašnji Dinamov čelnik Otto Hoffman, koji je zbog toga bio izbačen iz nogometa. Bod je bio kupljen za pet milijuna tadašnjih dinara. Trešnjevka i Hajduk su najprije izbačeni iz lige, pa opet vraćeni, ali su im oduzeti bodovi. Za Trešnjevku je to značilo i ispadanje.)
Iz Trešnjevke je tih godina u Dinamo prešao legendarni Branko Gračanin, dečko s Trešnjevke, rođen u Bosiljevskoj ulici, zbog svoje elegancije zvan Maneken, a poslije i su iz Grabe došli i Marijan Brnčić, Hrvoje Jukić (rođeni Splićanin, došao u Trešnjevku preko Hajduka i Lokomotive, zabio jedan gol Spartaku, pa uvaljao dva komada Juventusu u Torinu), a za Dinamo je potpisao i Marijan Novak (zabio Juveu, pa Eintrachtu). Kroničari su zabilježili da je čak i veliki Bayern nekoć kupovao u Grabi: 1965. godine u München je s Remize prešao centarfor Ante Vučkov. U proljeće 1966. Trešnjevka je srušila i Partizana (doduše ne u Grabi, igrali su u Kranjčevićevoj), momčad koja je tog proljeća na putu prema finalu Kupa prvaka s Real Madridom nokautirala i Manchester United, a od Trešnjevke su primili tri gola. Tri godine ranije nastupali su i u Kupu sajamskih gradova i ispali od portugalskog Belenensesa.
Prava je nesreća što u Dinamovom čudu nije sudjelovao još jedan fantastičan nogometaš stasao u Grabi. Joško Gvardiol, također dečko sa Srednjaka kao i Mislav Oršić. Gvardiol neće još dugo ostati u Maksimiru, ali bi u budućnosti trebao ispisivati zlatne stranice hrvatskog reprezentativnog nogometa.
