'Tugujem zbog Dinama, a ja i Luka smo uživali zajedno...'

Nogometnih majstora i romantičara sve je manje, tako da nije ni čudo da je publika na splitskim Gripama dočekala svog ljubimca Niku Kranjčara gromoglasnim pljeskom. Nije mu prvi, vjerojatno ni zadnji put da se odaziva pozivima organizatora humanitarnog malonogometnog turnira ''Četiri kafića – memorijal Dino Petrinović''.

I ma koliko na prvu ostavljao dojam ravnodušnosti i ležernosti, u njemu i te kako zatitra srce na spomen vremena kad je bio prvo ime Hajduka i HNL-a. Daškom čarolije koju je ponudio na parketu podsjetio je na svoja najbolja izdanja. I ne samo nogometnim umijećem, nego čak i figurom i raščupanom frizurom. Zakleli bi se da je jednake dužine kao i krajem lipnja 2005., kad mu je Ćiro Blažević iz Zagreba na pripreme u slovensko Zreče doveo frizerku da ga ''upristoji''. Bila je to Ćirina predstava za javnost u kojoj je Niko nevoljko pristao sudjelovati...

Ostavljate dojam čovjeka koji uživa u igračkoj mirovini?

- Uživam u krugu obitelji, s prijateljima, daleko sam od svega, igram mali nogomet i tenis, i to je to. Na ovaj turnir se odazivam kad god mogu, divno je ako možeš privući ''dvoje ljudi više'' svojom pojavom i time da si bio nešto u nogometnom svijetu. Zadovoljstvo mi je dolaziti svake godine.

Sigurno vam godi pljesak s tribina, Split vas nije zaboravio?

- Ovaj grad i navijači su mi dali divne emocije koje su mi najpotrebnije u tom trenutku, Split i Hajduk pamtim samo po dobrome i tako će zauvijek ostati.

Pratite li HNL i reprezentaciju?

- HNL baš i ne, reprezentaciju pratim, bio sam jako ponosan nakon Rusije, ali i nove kvalifikacije su pokazale da je Hrvatska i dalje moćna i dominantna, i da i na Euru može ponoviti dobar rezultat.

Nakon ruskog srebra što bi to bio dobar rezultat?

- Recimo polufinale. Trebaju se neke stvari i poklopiti kao u Rusiji, treba nas i ždrijeb pomaziti, trebamo u pravom trenutku biti u pravoj formi... Mislim da  Dalićeva momčad ima sve predispozicije, pogotovo samopouzdanja i iskustva iz Rusije koje ostaje za cijeli život. Dolaze i mladi koji su ušli u krug reprezentacije i pokazali kvalitetu da mogu nastaviti tamo gdje smo stali u Rusiji. Ne sumnjam da možemo do velikog rezultata.

Tko od mlađih može biti nositelj igre Vatrenih?

U sredini to možemo očekivati od Matea Kovačića i Nikole Vlašića koji su se već dokazali i koji svakom svojom utakmicom u dresu reprezentacije pokazuju koliko vrijede. Možda još uvijek nemaju iskustva kao Luka i Raketa, ali prošli su s njima neke utakmice, i očekujem da će njih dvojica u veznom redu sigurno voditi igru reprezentacije dugi niz godina.

Iznenađuje li vas što se svako malo u Hrvatskoj pojavi neki novi igrač, poput recimo Petkovića, za kojega gotovo da nitko nije znao, a on u pola sezone eksplodira i postane standardan reprezentativac?

- Takvi su se primjeri događali i u prošlosti, sjetimo se recimo Dade Prše. Bruno igra nogomet koji se meni jako sviđa, a da je on velika kvaliteta i potencijal pokazuje i kroz reprezentaciju kojoj je donio novu kvalitetu.

Kakvi su vaši planovi za budućnost, nećete valjda zauvijek uživati u igračkoj mirovini?

-  'Bumo vidli', ha, ha, ha...

Želite li se jednoga dana baviti trenerskim poslom?

- Ništa nije nemoguće, ali prije ne, nego da.

Je li u planu neka druga funkcija, sportski direktor...?

- Kako da ne, ha, ha, ha... Previše volim slobodu da bih se bavio time.

Jeste li čitali biografsku knjigu Luke Modrića, jedno cijelo poglavlje je posvetio vama?

- Nisam je još stigao pročitati, ali sigurno hoću. Vidio sam našu zajedničku sliku, malo sam izrastao prije njega, ha, ha, ha...

Što kažete na Lukine riječi da ste jedino vas dvojica bili izvan priča da jedan drugome smetate i da se ne možete razvijati u istoj momčadi?

- Mislim da se vidjelo i na treninzima i na utakmicama da nas dvojica divno surađujemo i da smo obojica uživali u nogometu, jer gajimo istu nogometnu filozofiju.

Jeste li u kontaktu s njim ili bilo kim od sadašnjih reprezentativaca?

- Uglavnom sam u kontaktu sa Šimunićem i Olićem, s njima dvojicom sam i bio najbliži u tim zajedničkim danima reprezentacije. Ali kad god sretnem Luku pozdravimo se, drago mi je da ga vidim, i drago mi je za sve njegove uspjehe u karijeri. Sve što je postigao zaslužio je svojim talentom, ali i svojim radom i posvećenošću nogometu.

Luka je prošao mnoge teške situacije u životu, pa i u Dinamu i reprezentaciji, na sudovima...?

- Da, ali je uvijek bio sto posto u nogometu. On je najbolji dokaz da talent sam po sebi nije dovoljan, i da samo napornim radom možeš doći na razinu koju zaslužuješ.

Što kažete o situaciji u kojoj se našao Mario Mandžukić?

- Meni je žao zbog toga, ''predrag'' mi je kao osoba i tako nešto nije zaslužio. Ali, uvijek se vraćam na istu rečenicu, to je nogomet, to je nogometni svijet, i nije ni prvi ni zadnji kome se to dogodilo. Nadam se da će iz svega izaći jači i da će i u nastavku karijere biti sretan.
Jeste li gledali Dinamo u Ligi prvaka, je li vas iznenadio Nenad Bjelica?

- Gledao sam i nije me Bjelica iznenadilo, to je sad već kontinuitet od prošle sezone, pokazao je da imaju kvalitetu i da to dobro funkcionira. Svi mi Dinamovci tugujemo zbog propuštenog vodstva 3-1 sa Šahtarom, već smo vidjeli Dinamo u drugom krugu Lige prvaka, ali na žalost to se nije dogodilo. Unatoč tome Bjeličin rad i igra Dinama je ono što mora svakog Zagrepčanina i navijača Dinama veseliti.