Cijeli svijet je inficiran Covidom 19, a mi smo uz to inficirani i virusom Hajduk 1911. Tko se zarazi virusom Hajduka teško će se ikad riješiti tih emocija koje idu uz njega, kazao je veteran Hajduka Ante Ivković
Jakobušić: Da smo na terenu dobri kao u obljetnicama i proslavama, bili bismo prvaci
- Frane Matošić bio je kapetan i lider na terenu i van terena, takvi nam lideri trebaju i danas, i to na svim razinama kluba - kazao je u prigodi otkrivanja spomenika legendarnom igraču predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić i dodao:
- Mi držimo do naše tradicije, ona nam je jako važna, tako smo i danas u ovim skromnim uvjetima i uz sve epidemiološke mjere našli načina odati počast najvećem od najvećih, našem legendarnom kapetanu. Dovoljno je reći 739 utakmica i 729 golova, mislim da će to biti nemoguće ponoviti, stoga hvala obitelji Frane Matošića i autoru što su nam omogućili da na 110. rođendan kluba otkrijemo ovaj spomenik i tako uveličamo proslavu kluba.
Pokretanje videa...
Svjestan situacije u kojoj se klub nalazi, Jakobušić je kazao kako je Hajduk prvak u njegovanju tradicije i proslavama, ali da želi da to budu i na terenu.
- Cijeli svijet danas ima istu želju, a mi pored te želje i još jednu. Obzirom na sve što se dogodilo zadnjih dana i da imamo dosta zaraženih, želimo zdravlje svim igračima i stručnom stožeru, kao i ozdravljenje cijelom Hajduku i da poživi još dugo. A želimo mu i stabilizaciju, da se vrati tamo gdje mi mislimo da mu je mjesto, a to je i rezultatski i organizacijski moćan klub.
- Zahvaljujući našem kroničaru Jurici Gizdiću mi se s pijetetom sjećamo svih onih koji više nisu s nama. Imamo oko 770 veterana i o svima vodimo računa, a taj je segment kluba na puno većem nivou nego ono što se događa na terenu. I kad bismo svi u klubu bili na tom nivou, bili bismo prvaci ne samo Hrvatske, nego i Europe. Došao sam na čelo kluba prije tri mjeseca, a čini mi se da je to bilo prije tri godine. Napredujemo, na žalost doslovno milimetar po milimetar, ali idemo prema stabilizaciji kluba - kaže Jakobušić, koji vidi naznake boljih dana:
- Jutros sam krenuo na Rivu vidjeti izložene dresove, nema nigdje nikoga, išao sam na groblje položiti vijenac na grobove naših veterana, peti smo na ljestvici, epidemiološka situacija je takva kakva je, imamo dosta zaraženih, danas će ih vjerojatno biti još i više, 33 ih je u samoizolacijama... Trebali bi slaviti, jer rođendan je veselje, a uopće nemam taj osjećaj slavlja i rođendana. Svi smo pod teretom trenutne situacije, ali naravno da imamo nadu, jer u povijesti Hajduka nije nikad bilo lako i uvijek je nedostajalo novca. Ni Frani Matošiću nije bilo lako, ali je bio najveći u tim teškim vremenima. Tako i mi u ovim teškim trenutcima težimo biti što bolji. Hoćemo li uspjeti, to ćemo vidjeti, svi se nadamo, a ja sam i uvjeren da hoćemo - zaključio je Jakobušić.
Ispred veterana Hajduka o Frani Matošiću govorio je Ante Zonzi Ivković.
- Cijeli svijet je inficiran Covidom 19, a mi smo uz to inficirani i virusom Hajduk 1911. Tko se zarazi virusom Hajduka teško će se ikad riješiti tih emocija koje idu uz njega. Pogotovo emocija koje su vladale na Starom placu. Ovdje je sada situacija malo komorna i ovaj naš novi predsjednik mora naći načina da se to promijeni. Ovdje se pjevalo, bili prvi ili zadnji, pozitivna energija kružila je ovim domom Hajduka.
- Danas ne čujete djecu, nema toga duha, razbijen je kontinuitet na svim razinama, i ako predsjednik ne poradi na tome, Hajduk će ostati sterilan. Mi Splićani i Dalmatinci nismo na to navikli, mi smo navikli na emocije i na traume, i zato ljudi toliko vole Hajduka, zato nam je u srcu. Hajduk je uvijek živio jednim posebnim životom koji je udario pečat svim njegovim uspjesima. I Hajduk se uvijek ponašao jednako, i kad je bio prvi i kad je bio zadnji, nikad nije kucao na vrata i tražio nešto, to nije Hajduk – kazao je jedan od najstarijih veterana Hajduka, koji se prisjetio veličine i karizme Frane Matošića:
- Kad bi gostovali u Zagrebu Bajdo i Frane bi izašli poslije ručka prošetati Ilicom, i za deset minuta oko Bajde bi se okupilo 50-100 ljudi, za pola sata više ni tramvaji ne bi mogli vozili od gužve. A Frane, on bi šetao Ilicom i ljudi bi se micali oko njega. On bi samo šetao i razgledavao izloge, a ljudi bi se razmicali. On je tako djelovao, moćno, jako, nije puno govorio, ali su ga ljudi slušali i gledali sa strahopoštovanjem, kako na terenu, tako i van njega...
U ime obitelji Matošić koji su došli na otkrivanje spomenika obratio se i njegov unuk Dražen Frane Spajin.
- Kao nekome tko je cijeli život živio s djedom i 24 sata na dan dijelio njegovu ljubav za Hajduk, mogu reći da sam iznimno ponosan. Nije među živima već 13 godina, ali danas je potpisao najveći ugovor, ugovor za vječnost. Toliko ponosa u meni izaziva taj spomenik, jer to je nešto za vječnost, baš kao što svi mi želimo da naš Hajduk živi vječno. Ponosan sam i sretan, nema tog novca koji to mogu platiti. Frane i njegov kum Bajdo skupa, dva vrhunska čovjeka, dva vrhunska igrača, dva karizmatična lidera skupa... Toliko velikih utakmica i rezultata, uvijek kontra mraku, kontra sili, ponašanjem i djelima na terenu i van terena omogućili su današnjim generacijama da mogu kazati kako Hajduk živi vječno...