'Učio sam od Balića i Pere, a tko ne bi volio u reprezentaciju...'

Ljevaka nikad dosta. Još ako su pravi, ako znaju, to je pravo blago. Malo dalje od našeg radara u Hrvatskoj razvija se jedan takav, na kojeg treba polako skrenuti pogled jer "mali" zna. Kao dio hrvatske kolonije u Bitolju, gdje Eurofarm s Pelisterom gradi ozbiljnu rukometnu priču, a koja bez Hrvata definitivno ne bi izgledala već sada tako ozbiljno. 

Sve pod svojom rukom drži bivši hrvatski izbornik Željko Babić, Stipe Mandalinić najveća je zvijezda, prvi strijelac, Tomislav Kušan broj jedan za obranu, a dio početne sedmorke na desnoj strani jest i Mateo Maraš (203 cm), juniorski reprezentativac koji je u dvije godine prošao treću i drugu hrvatsku ligu, a sada Europsku ligu i SEHA ligu. I samo smo njega, spletom okolnosti, vidjeli nedavno u Sutinskim vrelima protiv Zagreba, a onda im u Bitolj dođe Tatabayna i njih trojica zabiju 14 golova od 21. Pa u Bitolj dođe danski viceprvak GOG i samo im Mateo spraši osam komada...

- Ima i internacionalaca i Makedonaca, jako smo dobro posloženi. Imamo taj timski duh koji nas veže, dobru atmosferu, dobrog trenera, a Stipe je naš motor - reći će mladi Splićanin koji je prije dva mjeseca napunio 20 godina.

No, kako igra, to izgleda puno zrelije od njegovih godina. Samo, valja pažljivo, što zna i Babić.

- Ovo mi je prva godina u inozemstvu i osjetio sam što to nosi sa sobom. Dobivam šansu, igram obranu na halfu, a budući da imamo utakmice svaka tri-četiri dana, trener sve to dobro rotira. Izgledat ćemo još bolje. Klub ima visoke ambicije, pokazali smo to s dolaskom egipatskog golmana Hendawyja. Vardar nam je glavni konkurent u domaćim okvirima. Jedino što nam zasad nedostaju navijači koji su velika podrška, ali i kritičari, puno utječu na igru.

Mateo je izdanak Akademije Balić - Metličić, kao još jedna potvrda da se tamo radi ozbiljan posao. Uostalom, ne bi uz Eurofarm kucali i Zagreb, Celje, Ademar, Toulouse...

- Ivano, Pero i Dalibor Anušić najviše su me rukometno naučili, to je bila velika privilegija, biti i trenirati s takvim veličinama koji te uz rukomet nauče i životu. Imaju najbolje savjete za mlade igrače. Je li mi Pero zbog iste pozicije dao koji savjet više? Definitivno, iz njegovih riječi izvire znanje.

Akademija je već dala jednog reprezentativca, Marina Šipića...

- Svakome mladom igraču san je zaigrati za reprezentaciju, to mi je dodatna motivacija i trudit ću se koliko je moguće.

Kako je nakon Splita živjeti u Bitolju?

- Grad je uz granicu s Grčkom, veličine Zadra i živi za sport, za rukomet. Tu je nacionalni park, okruženi smo planinama, stoga je jako hladno. A ja ostajem ovdje i sljedeću sezonu.

I na radaru.