Ujak Gjira (20) išao na nećaka (16): Obitelj je navijala za remi

Vjerni pratitelji hrvatskog drugoligaškog nogometa za vikend su mogli pogledati susret Šibenika i Dinama II na Šubićevcu (2-1). Dvoboj ova dva kluba uvijek privuče dodatnu pažnju zbog izvrsnog odnosa navijačkih skupina, Bad Blue Boysa i Funcuta.

Utakmica ne toliko zanimljiva, ciljevi uvijek isti. Šibenik već nekoliko sezona pokušava ući u 1. HNL. Prošle sezone zapeli su na zadnjoj prepreci, s ukupnih 3-1 u dodatnim kvalifikacijama srušila ih je Istra 1961. Dinamo II igra bez rezultatskog imperativa. Važno im je ostati u ligi i afirmirati nekoliko mladaca za ono što ih čeka u seniorskoj karijeri.

Pokretanje videa...

00:25

Nećak nadmašio ujaka

Ipak, uočili smo jedan zanimljiv detalj. Dinamo II predvodio je Marko Gjira (20), terijer sredine terena sa zanimljivom lijevom nogom koji već kuca na vrata prve momčadi. Ove sezone nastupio je jednom u HNL-u pod Nenadom Bjelicom, a pod Igorom Jovićevićem u drugoj momčadi, skupio još sedam nastupa. 

Za Gjiru je susret protiv Šibenika bio poseban. U tom je gradu rođen, tu je igrao do odlaska u Dinamo. A nije mu bilo lako ni zbog činjenice da za Šibenik igra njegov nećak Ivan Laća (16). Da, dobro ste pročitali, Marko je Ivanov ujak! Naime, Gjirina sestra Marijana (36) ujedno je i Ivanova majka.

Je li bilo podbadanja uoči utakmice, upitali smo obojicu.

- Uvijek je među nama prisutno podbadanje, takvi smo - smije se Gjira pa dodaje:

- Par dana prije utakmice razmijenili smo nekoliko poruka, ali kada smo se sreli u Šibeniku zaboravili smo da smo ista krv. Bio je čudan osjećaj imati ga protiv sebe.

'Ujaku nije bilo do šale, samo smo se rukovali'

Priču nam je potvrdio i Laća.

- Prije utakmice kratko smo popričali, šalili se, ali nakon utakmice... Nije mu bilo do šale, primili su gol u zadnjoj minuti, bio je još vruće glave pa smo se samo rukovali - naslađivao se Laća.

Dva talentirana nogometaša u sjajnim su odnosima.

- Ma svaki dan se čujemo. Jedino tih 90 minuta obiteljsku smo ljubav ostavili po strani - objašnjava Gjira koji je mlađem Ivanu velika podrška.

- Nakon utakmice Marko je ostao u našem rodnom kraju Skradinu. Odlični smo si, nerijetko tražim savjete od njega jer je prošao sličan put kakav ja sad prolazim. Ma cijelo djetinjstvo smo skupa proveli uz loptu - objašnjava Laća.

- Gdje je bila lopta, tu smo bili on i ja. Kad sam sa Skradinom išao na turnire u Zagreb, uvijek je bio tu pored mene. Zbog toga je valjda i zavolio loptu i očito je dobro odabrao. Veseli me svaki njegov uspjeh, a siguran sam da je i on ponosan na moja dostignuća - rekao je Gjira.

U donjem redu Ivan Laća nosi broj 11, a Marko Gjira broj 10

'Obitelj je navijala za obojicu, priželjkivali su neriješeno'

A tko je bolji?

- Ako Ivan već sa 16 godina kuca na vrata seniorskog nogometa u 2. HNL, onda je jasno o kakvom se talentu radi. Ima sve što treba imati, a na njemu je da uloži puno truda kako bi napravio kvalitetan iskorak. Vjerujem u njega - rekao je pomalo diplomatski Gjira, ali za Laću nije bilo dvojbe.

- On je vezni igrač, ja sam napadač, ali mislim da je ujak trenutno u prednosti - priznao je mladi nogometaš Šibenika.

Za koga je navijala Gjirina sestra, odnosno Ivanova majka Mirjana.

- Imao sam tu sreću pa Ivan ovog puta nije ušao u igru. Sestra je navijala za mene. Tko zna što bi bilo da smo obojica bili na travnjaku u isto vrijeme, haha - kaže Marko.

- Bila je obitelj na utakmici, oni su priželjkivali neriješeno, ali ja sam na kraju izašao pobjednik - uživao je Ivan u slasti pobjede.

Pred Laćom je sada zahtjevna zadaća. Nedavno je protiv Solina debitirao u 2. HNL iako mu je tek 16. Na prekretnici je karijere. Sjetimo se samo šibenskih talenata poput Frane Bitunjca (22) koji je u Ivanovim godinama već bio u Fiorentini, a danas je u Zagori. Ili puno pozitivnijih primjera poput Duje Ćalete-Cara (23) koji je otišao u Salzburg pa napravio reprezentativnu karijeru.

Čini se da se Laći ne žuri. Mogao bi on poput suigrača mu, Marka Bulata (18) ostati, odbiti bogate ponude i vrijedno skupljati seniorsko iskustvo.

- Zadovoljan sam ovdje, velika mi je čast i zadovoljstvo uopće i trenirati s ovim igračima. Nogomet je u 2. HNL puno zahtjevniji, teži i izazovniji od natjecanja u mlađim dobnim kategorijama. Trenutno samo mislim o Šibeniku, a o budućnosti ću razmišljati kad za to dođe vrijeme - završio je Ivan.