![Uoči derbija u gradu domaćina obavezno svirati himnu gostiju!](https://img.24sata.hr/ynqkbViPBG8fkC2gRa07PY2CJTQ=/414x267/smart/media/images/2021-13/pxl-110723-1230.jpg)
Svaki bi grad trebao učiniti sve što je u njegovoj moći da se gosti osjećaju dobrodošlima. Snaga, moral, etika, sve su vrline prvenstveno obaveza jačega. Stvar pukih brojeva, domaćin je jači
Sport
Komentari 9Svaki bi grad trebao učiniti sve što je u njegovoj moći da se gosti osjećaju dobrodošlima. Snaga, moral, etika, sve su vrline prvenstveno obaveza jačega. Stvar pukih brojeva, domaćin je jači
U gradovima koji do ekonomije drže više od Rijeke, i ostalih hrvatskih gradova koji danas nisu povod za tekst, tip koji je zaprijetio da će puste li još jednom pjesmu Vinka Coce "Kada umrem umotan u bilo" dići u zrak cijeli Radio Rijeka skupa s redakcijom koja se u njemu zatekne – završio bi u zatvoru. U presudi bi mu obračunali i govor mržnje, i zločin iz mržnje i što sve ne, ali ključni razlog zašto bi ga ćorkirali je – ekonomija. Biznis ne trpi nazadnost. Zbog jednog ili tri BIRTIJAdana u godini zauvijek otjerati iz grada tko zna koliko ljudi koji bi potrošili tko zna koliko valute.
Pokretanje videa...
Danska – Hrvatska u Kopenhagenu sam gledao na tribini danskih navijača. S hrvatskom kapom. Zabranjeno je sjediti na stepenicama, ali redari su skužili da ne pravim probleme i pustili me. Jedina neugodnost koju sam, jedini Hrvat među njima, doživio, slaveći golove su skakali, a kako su svi pili pivo je po njima i meni padalo kao kiša. Poslije smo otišli na cugu. Što god tko mislio, uključivost, poštovanje, taj tip fair playa jedan je od razloga zašto je Danska to što jest, a mi smo to što jesmo.
Ali ne zbog biznisa, ima važnijih razloga zašto se Hajdukovu navijačku pjesmu na bilo kojem riječkom radiju treba slobodno, bez straha, pustiti bilo koji dan, a naročito na dan derbija s Hajdukom. To je toliko poželjno da bi, malo karikiram, emitiranje "Kada umrem umotan u bilo" na dan utakmice Rijeka – Hajduk u Rijeci ili Dinamo – Hajduk u Zagrebu trebalo nametnuti propisima saveza kao državnu himnu prije košarkaških utakmica. Svaki bi grad trebao učiniti sve što je u njegovoj moći da se gosti osjećaju dobrodošlima. Snaga, moral, etika, sve su vrline prvenstveno obaveza jačega. Stvar pukih brojeva, domaćin je jači.
I, da se sad ne vraćamo u rat i sramotu da se nakon svega građanin Hrvatske bilo gdje u Hrvatskoj sigurnim ne osjeća – zbog građana Hrvatske, ljudi moji, zar korona i logor otvorenog tipa u kojem smo svi zatočeni nije dovoljan razlog za ljubav, zajedništvo, toleranciju, solidarnost i druge vrline? Pa to je kao da bombe padaju, a mi se oko regionalne pripadnosti glođemo.