Prije nego što je otputovao u Zagreb na okupljanje reprezentacije, Domagoj Vida glavom je riješio derbi sa Šahtarom. Tako je zabio i Ludogorecu u 'modrom' dresu
Vida zna s Bugarima: Ma, kad treba, tu je moja žuta glava...
Sve najvažnije golove Domagoj Vida zabija glavom. Jedini za reprezentaciju, pa za spas Dinamove sezone protiv Ludogoreca, u finalu ukrajinskoga kupa te za pobjedu protiv Šahtara.
Ovo je prva pobjeda u derbiju u ligi od 2011.
- Kad god treba, kad je važno, moja žuta glava nađe se na pravome mjestu. Bilo je i sreće, ali glavno da je ušla - kaže kroz smijeh Vida.
No slavonska glava nije slučajno svaki put na pravome mjestu. Otac Rudika u sezoni 1993/1994. zabio je 26 golova, od čega polovicu glavom. Ne pada jabuka daleko od stabla.
- Zabijat će on još češće glavom. Svaki put kada dođe na odmor, vježbamo udarce glavom. Ima tu i mojih zasluga - kaže Domagojev otac Rudika.
Zato ne čudi da svaki put nakon što Domagoj zabije gol glavom, prvo nazove oca i kaže: ‘Tata, ovo je za tebe’. Tako je bilo i nakon Šahtara.
- Ha, ostalo je od tate Rudike nešto. Stari uvijek savjetuje. I kad odigram dobro, on kaže da je moglo bolje - kaže Domagoj, čija bi glava malo vrijedila da na njoj nije gumica. Nema utakmice prije koje ne zaveže “sretnu” gumicu preko plave kose.
- Suigrači su me zezali da sam isti kao Francuz Mexes. Prvi put sam zato gumicu stavio iz čiste zezancije, no odigrao sam dobro i postala je moj zaštitni znak. Moram je imati u svakoj utakmici. Ne skidam je - pojašnjava Vida.