Vučić s Delijama u Maksimiru: Tu nije bilo nimalo naše krivice

Danas se obilježava 30. godišnjica jednog od povijesnih dana hrvatskog nogometa, ali i države. Toga 13. svibnja 1990. godine Maksimirom je vladao pravi rat, prvenstvena utakmica Dinama i Crvene zvezde morala je zbog nemilih događaja biti otkazana.

Pokretanje videa...

01:19

Prije 29 godina Delije su uništavale Maksimir, milicija tukla Hrvate, Arkan je pucao, a Boban rekao - dosta! | Video: 24sata/pixsell

Nogometno nadigravanje, golove, asistencije, "tunele" i lažnjake, na maksimirskom su stadionu zamijenile su šake, palice, noževi, krv i suze. Toga je dana ozlijeđeno 200-injak osoba , a sukobi su se nastavili po cijelome gradu. Mnogi navijači, posebice oni nacionalnog naboja (bilo s jedne ili druge strane), taj dan doživljavaju kao prvi čin raspada Jugoslavije. A kako je taj dvoboj izgledao iz srpskog kuta?

U Srbiji je već godinama čvrstom rukom vladao Slobodan Milošević, milicija se doživljavala kao organ Jugoslavije, a usijani međunacionalni odnosi bili su važan faktor u stvaranju ratničke, a ne nogometne atmosfere na velikom derbiju.

Gostujuću je momčad, ali i novog prvaka Jugoslavije, u Maksimir došlo bodriti nekoliko tisuća Delija, koje je predvodio Željko Ražnatović Arkan. Godinama su se spominjale teorije kako je Arkan, kao agent Službe državne sigurnosti, dobio zadatak izazvati nerede na Maksimiru. Arkan u to vrijeme nije bio jedan od "važnijih" navijača, a na poziciju vođa Delija dospio je "preko noći". U Maksimiru je bio u odijelu, naravno s pištoljem u sakou...

- Ništa pred utakmicu nije ukazivalo na to da će se dogoditi nemiri. Sjećam se da sam bio na zagrijavanju kod sjeverne tribine na kojoj su bili domaći navijači. Gađali su me kamenjem i morao sam otići u svlačionicu. Tada su oni probili ogradu i započeli sukob s policijom. Atmosfera u svlačionici bila je mučna, kako kod nas, tako i kod igrača Dinama - kazao je Stevan Stojanović, tadašnji vratar Crvene zvezde.

Zanimljivo, na južnoj tribini maksimirskog stadiona, među pripadnicima Delija našao se i 20-godišnji Aleksandar Vučić, današnji predsjednik Srbije!

- Toga se dana osjećala drugačija atmosfera. Gledajte, uvijek smo mi bili spremni na tučnjavu u Zagrebu, ali ovo je bilo nešto drugačije. Nas više od dvije tisuće krenulo je vlakom, a prvi incident dogodio se već u Vinkovcima. I taj je bio gadniji nego inače... Odmah smo svi znali da se u Zagrebu spremaju neredi. Ali, ne oni između navijača Dinama i Crvene zvezde, već između Hrvata i Srba - kazao je jednom prilikom Aleksandar Vučić za Vreme, pa nastavio:

- I mi i oni smo se tada osjećali moćno. Kod nas se tada podizao srpski nacionalizam, u Zagreb smo stigli u velikom broju. Nikada se neće ponoviti gostovanje na koje će otići toliko navijača Crvene zvezde. Navijači su stizali iz Gline, Petrinje, Knina, čitave Krajine, pa i dalmatinskog zaleđa. No, u to doba rastao je i hrvatski nacionalizam, pa su se i navijači Dinama osjećali slobodno i moćno. Na stadionu se osjećala iskrena mržnja, s obje strane čule su se pjesme najjezivijih sadržaja."

Aleksandar Vučić se dobro prisjeća tih dana...

- Kad smo stigli u Zagreb, prvi put se dogodilo da nas je čekala vojska policajaca. Sproveli su nas do južne tribine. Međutim, mi koji smo bili iskusni, prepoznali smo neke navijače Dinama koji su imali zadatak da prate hoće li se netko od nas izdvojiti, pa da ga prebiju. Prepoznao sam Šejtana, Sarmu i još neke. Nisam vidio Klokana i Sandra koje sam znao kao vođe Bad Blue Boysa. Onda sam saznao da su i ostali Zvezdini navijači to primijetili, pa su ih ispred jednog kafića presreli i pretukli...

- Sukob između Zvezdinih i Dinamovih navijača počeo je na manjem dijelu južne tribine, gdje je bilo više Dinamovih nego Zvezdinih navijača. Ja sam bio na donjem dijelu, ali svi smo se brzo popeli gore. Tu je došlo do manjeg obračuna (!?) u kojem su Zvezdini navijači potisnuli Dinamove na travu. Ali, Dinamovi navijači sa sjevera su već uletjeli na teren, a sa istoka je prema nama letjelo sve što su mogli pobacati. Pošto su u odnosu na nas oni stajali na visini, mi odozdo i nismo mogli bogzna kako uzvratiti. Taj sukob je trajao neko vrijeme, onda više nije bilo sjedalica kojima bismo se mogli gađati. U međuvremenu je policija ušla u obračun s Dinamovim navijačima na terenu.

- Na kraju nas je policija spakirala u specijalni vlak. Sve su nas ispitivali dok nisu popisali valjda svakog čovjeka u vlaku. Ali, tu stvarno nije bilo neke naše velike krivice. Skoro pa nikakve. Za svaki drugi slučaj su mogli reći da je bilo odgovornosti Zvezdinih navijača. Na primer, u Splitu kada je bilo 2:2, 1987., više smo mi, Zvezdini navijači, čuda napravili, nego Hajdukovi."

A slučaj Zvonimira Bobana?

- On je najmanje kriv za događaje na Maksimiru. Ne mislim da ga je netko nagovorio da udari policajca. No, siguran sam da bi navijačke tučnjave bilo i da on to nije napravio. Sukobi navijača česta su pojava u nogometu, ali toga dana to je bio sukob nacija - završio je u svojoj ispovijesti Aleksandar Vučić.  

Prema tumačenju srpskih navijača, prvi su neredi krenuli na - istočnoj tribini. Zanimljivo, iz srpskog kuta, priča o tučnjavi na južnoj tribini (gdje je bio smješten velik broj Delija, te nekolicina navijača Dinama) krenula je mnogo kasnije i bila je 'malena, beznačajna'...

- Mi smo u Zagreb došli igrati nogomet. Kao prvi na ljestvici, najbolji klub u zemlji, te da još jednom pobijedimo Dinamo. Bili smo iznenađeni kada smo izašli na zagrijavanje. Kod nas nije bilo straha, sve do trenutka kad smo vidjeli policiju, koja nas je u svlačionicama branila od mnoštva ljudi. Tada nam je proradila svijest i shvatili smo da su nam životi u opasnosti - kazao je tadašnji trener Crvene zvezde Dragoslav Šekularac, pa nastavio:

- Mislim da je sve to bilo izrežirano i namješteno s viših instanci, posebno situacija da Boban udari policajca. Meni je najviše bilo žao Roberta Prosinečkog i Gorana Jurića, jer tko zna šta bi s njima bilo da su navijači došli do nas.

Utakmica Dinama i Crvene zvezde nikada nije odigrana, no taj će danas zauvijek ostati u sjećanjima navijača obje momčadi...