Sport

Komentari 56

Zadnji Hajdukov naslov: Davao sam svoj novac za plaće igrača

Zadnji Hajdukov naslov: Davao sam svoj novac za plaće igrača

Plaćali pošteno suđenje? Nikad! A i da jesmo, što bi bilo loše u tome?! Baka Slišković nije zaslužio ostati i osvojiti trofej, a već sam tada predvidio da će proći i 30 godina do novog naslova, kaže Igor Štimac

Balić, Vučko, Bartulović, Vejić, Đolonga (od 54. Grgurović), Biščević, Ćaćić, Leko, Blatnjak, Kranjčar (od 80. Munhoz), Bušić (od 66. Lovrek). Na klupi Igor Štimac.

Sastav je to koji je donio, potvrdio posljednji Hajdukov naslov prvaka. Točno na današnji dan prije 15 godina.

Na drugoj je strani bio Varteks, na tribinama 25.000 euforičnih navijača, a u mreži Varaždinaca i njihova golmana Ivana Mancea (danas uspješni zamjenik sportskog direktora Rijeke) šest komada. Već nakon 22 minute zabili su Vejić, Biščević, Bušić i Ćaćić, a u drugom dijelu još i Lovrek i Kranjčar za 6-0. I feštu kakvu Hajdukovi navijači otad ne pamte, feštu u čast prvaku...

- To su posebne emocije, puno nam je značio taj trofej s obzirom na okolnosti i sve teškoće tijekom cijele sezone, da smo toliko izdominirali Dinamo, koji je završio u Ligi za ostanak... - govori danas, sjetno otpuhujući dim cigarete, indijski izbornik Igor Štimac (52).

Pojasnio je te "okolnosti":

- Navijači su pred nas stavili imperativ titule, mač nad glavom. Isti ti koji zadnjih deset godina ne traže titule nego ideale. Zatim, otežavajući je bio i odnos s HNS-om, Zdravkom Mamićem, tada je Vlatko Marković već bio bolestan... Bili smo i u neimaštini, imali malo novca, blokiran račun, posuđivao sam svoj novac klubu da isplati dugovanja igračima, Franjo Pašalić i ja digli smo kredit od 1,83 milijuna eura da dovedemo Niku Kranjčara, Hajduk je za taj transfer platio samo PDV, a zatim prilikom njegove prodaje najviše zaradio. I svejedno nas se stalno proziva(lo)...

Jeste li ikad dobili natrag taj novac?

- Ne, niti je taj novac ušao u kasnije preoblikovanje. Ma bio sam svjestan da je to "bunar", da se novac neće vratiti.

I eto, 15 godina kasnije Hajduk i dalje čeka novi naslov prvaka. Tko bi to tada rekao?!

- Ma... ja to nikad nisam rekao, ali sam mislio... proći će i 30 godina do idućeg naslova, a ne 15! Vidio sam kamo to ide. Nisam bio Bela Guttmann koji je prokleo Benficu, jer nikad ne bih prokleo svoj klub, ali vidio sam da ide tim putem. Pravi, istinski navijač želi slaviti trofeje, a ovo kako se klub danas vodi nema veze ni sa čim.

Zato ni Štimca nema ni blizu svih tih godina.

- Otišao sam početkom iduće sezone, kad je nakon kraha s Debrecenom u pretkolu Lige prvaka (0-3 i 0-5, nap. a.) predsjednik Grgić rekao da ga je Ivo Sanader nazvao i poručio mu kako Ćiro mora otići s klupe. Tada sam rekao da ako će Sanader ili politika voditi sportsku politiku, odlazim i ja. Poslije su me zvali pet-šest puta da se vratim u klub, ali nisam htio, niti budem.

Zanimljivo, Ćiro je došao na zadnju Hajdukovu šampionsku feštu kao suparnik, a s nje je otišao - kao trener "bijelih"!? Naime, u toj utakmici zadnjega kola Ćiro je bio trener Varteksa. Pričalo se tada po kuloarima da nije ni smio ni htio zaustaviti Hajduk kad je imao dogovor da dođe na Poljud iduće sezone i vodi Hajduk u Ligi prvaka. Jeste li se doista dogovorili s Ćirom prije te utakmice?

- Ne! - kategorički tvrdi Štimac i nastavlja:

- Često smo poslije slušali licemjerne izjave da smo plaćali za pošteno suđenje. Pa i da jesmo, što bi bilo loše u tome?! Ali nismo, nego smo se za sve izborili na terenu. I neka mi bilo tko navede makar jednu utakmicu u tih mojih pet godina u Hajduku u kojoj nam je nešto poklonjeno! A što se Ćire tiče, ja sam kao sportski direktor o njemu razmišljao dva mjeseca ranije, kad je s klupe odlazio Baka Slišković. Ali tada je uprava razumno odlučila da osam kola prije kraja rizik dovoditi bilo kojeg trenera sa strane. A i nema dodatnih troškova ako momčad preuzme netko iz kluba.

Dobro, kada ste se onda dogovorili s Ćirom?

- Mene je rad u Hajduku, sa svim tim teškoćama, psihički iscrpio jer jako je teško držati svlačionicu uz toliko nezadovoljstva zbog kašnjenja plaća. Trebala im je čvrsta ruka i odličan psiholog. I zapravo je naš dogovor pao stihijski nakon te utakmice, kada su svi bili euforični, a ja tako prazan. Odmah sam rekao Grgiću 'Ako želiš mir, dovedi Ćiru. On je voljan doći i ispuniti si san, a jedino on može držati svlačionicu i velik interes publike.' Baš je tako i bilo: na početku iduće sezone imali smo po 5000 ljudi na treninzima, na prvoj utakmici 25.000 (protiv Osijeka 6-0, nap. a.), ali sve je puklo nakon što smo se 'poskliznuli' protiv Debrecena jer nismo napravili dobru analizu suparnika, niti smo ga shvatili dovoljno ozbiljno, a i Vejić je naglo otišao, bili smo bez nekih važnih ozlijeđenih igrača...

Štimcu je to jedini trofej u trenerskoj karijeri (vodio je još Cibaliju, Zagreb, hrvatsku reprezentaciju, Zadar, Sepahan i Al-Shahaniju). I zbog njega se našao na sudu. Jer Blaž Slišković tužio je klub što mu je uručio otkaz, a Štimac je sjeo na klupu za tih zadnjih osam kola. Zašto ste smijenili Baku u trenucima kad je imao tri boda više od Rijeke i četiri od Intera? Biste li bili prvaci i da je on ostao?

- Vjerojatno bismo, ali uprava je zaključila da on nije zaslužio tu čast, zbog neprofesionalnog ponašanja. Bilo nam je teško, napale su nas ozljede, a on je prepustio pomoćniku Miši da vodi sve. Osim toga, nikad nije ispunio prvi uvjet koji smo mu postavili kad je došao: da donese diplomu ili licenciju. Nikad je nije donio, sjedio je na klupi kao predstavnik kluba. Slišković je jako talentiran trener, zaslužan za naš naslov prvaka, ali i kao trener ima isti problem koji je imao kao igrač, i zato nije napravio karijeru kakvu je mogao.

A je li vas neki igrač iz te generacije razočarao, da ste očekivali da će napraviti veću karijeru?

- Imali smo fantaziste Ivana Leku i Niku Kranjčara, koji su za našu ligu danas TV u boji! Pa Vejić, Neretljak, mladi reprezentativci Vučko, Bušić, Grgurović..., odlični Blatnjak... A najveći potez nam je bio dovođenje Kranjčara. Ne zato što smo doveli Dinamova kapetana i zbog onog sjajnog dočeka, nego zato što smo spasili hrvatsku vrijednost koju su bacili na pod, kojem je prijetilo da se ugasi. Niko je jako karakteran momak i mi smo mu pružili ruku. Važan je adut bilo dolazeće Svjetsko prvebstvo, zbog čega je morao igrati, a to mu je dolazak u Hajduk jamčio. Da je otišao u Juventus, koji ga je tada htio, ili prihvatio dobru ponudu iz Rusije, upitno je bi li igrao i bi li išao na SP.

Najčitaniji članci