Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Protiv Netanyahua se već godinama vodi kazneni postupak u tri velika korupcijska slučaja, poznata kao slučajevi 1000, 2000 i 4000, govori nam teolog i stručnjak za Bliski istok Vedran Obućina
Izraelski parlamentarni izbori završili su bez jasnog pobjednika i s ozbiljno oslabljenom pozicijom premijera Benjamina Netanyahua. Prema rezultatima, Netanyahuov blok osvojio je 53 mandata, Eisenkotov oporbeni blok 48, dok su arapske stranke osvojile povijesnih 19 mandata.
Ipak, izborni rezultat ne znači automatsku smjenu Netanyahua jer nijedan politički blok nema potrebnih 61 zastupnika za formiranje vlade. Ključnu ulogu u pregovorima imat će arapske stranke, čijih bi 19 mandata oporbi omogućilo parlamentarnu većinu, ali dio oporbenih čelnika odbacuje mogućnost takve suradnje.
Teolog i stručnjak Vedran Obućina govori nam da će Arapi imat presudnu ulogu u formiranju nove vlade.
- Izraelski izbori nisu donijeli jasnog pobjednika u smislu mogućnosti samostalnog formiranja vlade. Netanyahuov blok osvojio je 53 mandata, Eisenkotov oporbeni blok 48, dok su arapske stranke osvojile povijesnih 19 mandata. Za parlamentarnu većinu potrebno je 61 od ukupno 120 zastupnika. To znači da će ključnu ulogu imati pregovori s arapskim strankama, ali i politički kompromisi unutar samog izraelskog židovskog političkog spektra. Eisenkot matematički može doći do većine uz potporu arapskih stranaka. Međutim, nije isto dobiti njihovu potporu u parlamentu i uključiti ih u vladu. To su dvije različite političke stvari. Moguće je, primjerice, da arapske stranke podrže manjinsku vladu ili omoguće njezin opstanak bez sudjelovanja u ministarskim resorima. Ne treba isključiti ni mogućnost velike koalicije, odnosno vlade nacionalnog jedinstva, iako bi takav aranžman bio politički vrlo kompliciran. Izraelski izborni sustav izrazito je proporcionalan i fragmentiran. Stoga pobjeda na izborima ne znači automatski i pravo na formiranje vlade. Predsjednik države Isaac Herzog nakon konzultacija povjerava mandat onome za koga procijeni da ima najveće izglede osigurati parlamentarnu potporu. Kandidat ima 28 dana, uz mogućnost produljenja do 14 dana. Moja je procjena da nas očekuju vrlo teški koalicijski pregovori i da je politička neizvjesnost daleko od završetka, što znači da su mogući i novi izbori, osobito ako Eisenkot neće htjeti nikakvu suradnju s arapskim strankama - govori Obućina i dodaje da je ovo bio referendum protiv Netanyahua kao i nedavni izbori u Srbiji protiv Vučića.
- U određenoj mjeri ovo je bio referendum protiv Netanyahua. Ovi izbori nedvojbeno su bili i referendum o Benjaminu Netanyahuu, njegovu načinu vladanja, političkoj odgovornosti za sigurnosni slom 7. listopada 2023. i njegovu odnosu prema izraelskim demokratskim institucijama. Međutim, napravio bih jednu važnu razliku u odnosu na Srbiju. U Izraelu nije riječ samo o personaliziranom sukobu između jednog političkog vođe i oporbe. Riječ je o dubokom ideološkom, društvenom i vrijednosnom sukobu oko toga kakav Izrael treba biti. S jedne strane imamo Netanyahuovu politiku oslonjenu na desni nacionalizam, vjerski konzervativizam i savezništvo s radikalnijim desnim i ultraortodoksnim strankama. S druge strane imamo dio izraelskog društva koji traži odgovorniju vlast, institucionalnu stabilnost, obnovu međunarodnog ugleda i drukčiji odnos prema sigurnosnim i palestinskim pitanjima. Ne bih, međutim, ove rezultate tumačio kao odbacivanje cionizma ili izraelske nacionalne ideje. Eisenkot je također cionist i izraelski nacionalistički političar. Razlika je prije svega u shvaćanju kako se izraelska država treba voditi, kako treba osiguravati vlastitu sigurnost i kakvu ulogu trebaju imati vjerski ekstremizam i politički radikalizam. Zanimljivo je da Netanyahuov blok, premda je izgubio znatan dio parlamentarne snage, nije nestao. S 53 mandata i dalje predstavlja vrlo snažan politički čimbenik. Zato ovo nije potpuni poraz Netanyahua, nego ozbiljno upozorenje da je njegov dosadašnji model vlasti izgubio dio društvene i političke legitimnosti - objasnio je Vedran Obućina.
Naglasak stavlja na heterogenost političkih Arapa i kaos oko pregovaranja.
- Netanyahu je već pretrpio ozbiljan politički poraz u smislu gubitka parlamentarne većine. Njegov blok pao je na 53 mandata, što je znatno manje od 68 koliko je imao u odlazećem sazivu u trenutku formiranja vlade. Međutim, Netanyahu i dalje ostaje premijer dok se ne formira nova vlada i dok ona ne dobije povjerenje Knesseta. Što se tiče arapskih stranaka, njihova povijesna snaga od 19 mandata daje im iznimnu pregovaračku poziciju. Ali ne treba očekivati da će sve arapske stranke automatski i bezuvjetno podržati Eisenkota. Arapsko političko predstavništvo u Izraelu nije homogeno. Postoje razlike između Ra'ama, koju predvodi Mansour Abbas, i Zajedničke liste, koja okuplja različite arapske i ljevičarske političke struje. Ra'am je već sudjelovao u parlamentarnoj potpori širokoj koaliciji 2021. godine. To pokazuje da takva suradnja nije nezamisliva. Ipak, arapske stranke imat će svoje uvjete: pitanje položaja palestinskih građana Izraela, diskriminacije, stambene politike, kriminala i nasilja u arapskim zajednicama, ali i odnosa prema Palestincima na okupiranim područjima i ratu u Gazi. Parlamentarna potpora Eisenkotu realnija je od formalnog ulaska svih arapskih stranaka u njegovu vladu. To bi bio povijesni politički presedan, ali ne i nemoguć scenarij - objasnio nam je politička stremljenja Arapa koji žive u Izraelu.
Obućina smatra da je Izrael izgrađena demokracija u kojoj je opasnost od državnog udara i nasilne predaje vlasti mala, ali postoje druge opasnosti.
- Izraelsko društvo duboko je polarizirano, a politička retorika posljednjih godina postala je vrlo agresivna. Već smo svjedočili masovnim prosvjedima, sukobima oko pravosudnih reformi i ozbiljnim prijetnjama političkim protivnicima. Dodatno zabrinjava činjenica da su Netanyahu i njegovi politički saveznici nakon izbora iznijeli optužbe o navodnoj izbornoj krađi i stranom uplitanju. Međutim, izraelsko Središnje izborno povjerenstvo odbacilo je tvrdnje o sustavnoj izbornoj prijevari kao neutemeljene, a policija nije potvrdila postojanje dokaza koji bi opravdali takve optužbe. To je politički opasno jer se dovodi u pitanje povjerenje građana u demokratske institucije, što i jest u neku ruku put kojim je krenuo Netanyahu. Srozao je demokratske standarde, omogućio ekstremistima u svojoj vladi da stvore izrazito neliberalne elemente, a sekularni cionizam pretvorio u radikalnu zlouporabu židovske religije. Ipak, Izrael ima razvijene državne institucije, pravosuđe, sigurnosni sustav i političke mehanizme koji bi trebali osigurati ustavni prijenos vlasti. Veća je opasnost od dugotrajne institucionalne krize, pokušaja političkog opstruiranja, pritisaka na pravosuđe i izazivanja novih izbora nego od klasičnog državnog udara. Posebno je važno da izraelska vojska ostane izvan stranačkih sukoba. IDF mora biti institucija države, a ne instrument bilo koje političke opcije, iako je vrlo vidljivo da Eisenkot ima popularnost među vojskom. Netanyahu mora prihvatiti činjenicu da u parlamentarnoj demokraciji nitko nema trajno pravo na vlast. Međutim, jednako tako, oporba mora pokazati da može ponuditi stabilnu alternativu, a ne samo političku većinu protiv jednog čovjeka - objasnio je Obućina, pa nam predstavio tko je zapravo Gadi Eisenkot koji je izazvao Netanyahua.
- Gadi Eisenkot nije klasični političar koji dolazi iz akademskih ili stranačkih struktura. On je prije svega vojnik i čovjek izraelskog sigurnosnog sustava. Bio je načelnik Glavnog stožera izraelske vojske od 2015. do 2019. godine, a tijekom rata nakon napada Hamasa 7. listopada 2023. bio je član ratnog kabineta. To je važno jer njegov politički svjetonazor u velikoj mjeri proizlazi iz vojnog i sigurnosnog iskustva. On nije pacifist niti političar koji zagovara napuštanje izraelske vojne nadmoći na Bliskom istoku. Eisenkot je izraziti izraelski nacionalist i cionist, ali se razlikuje od Netanyahua u načinu na koji razumije odgovornost države, funkcioniranje institucija i odnos prema međunarodnoj zajednici. Što se tiče Gaze, ne očekujem radikalan zaokret. Eisenkot smatra da Hamas ne može ostati vojna i politička sila koja predstavlja egzistencijalnu prijetnju Izraelu. I on zagovara nastavak vojne akcije ako Hamas ne pristane na razoružanje. Međutim, mogao bi se razlikovati u određivanju ratnih ciljeva, političkom upravljanju Gazom i odnosu prema međunarodnim partnerima. Njegova vojna biografija sugerira da bi inzistirao na jasnijim ciljevima i strategiji koja ne vodi Izrael u beskonačan rat bez političkog završetka. Kod palestinskog pitanja razlike su još zanimljivije. Eisenkot ne zagovara neposredno stvaranje potpuno suverene palestinske države. Čak je izjavio da je nakon 7. listopada 2023. uvjerenje da je rješenje dviju država neposredno ostvarivo iluzorno. S druge strane, protivi se nekontroliranom širenju naselja, nasilju ekstremističkih doseljenika i jednostranim potezima koji mogu dovesti do aneksije Zapadne obale. Smatra da Palestinskom samoupravom treba upravljati palestinsko stanovništvo, uz snažna izraelska sigurnosna ograničenja. Drugim riječima, on nije zagovornik palestinske pune državne suverenosti, ali nije ni zagovornik Netanyahuove politike u svim njezinim elementima. U odnosu prema Iranu također ne očekujem bitnu promjenu izraelske strateške doktrine. Eisenkot Iran smatra jednom od najvećih sigurnosnih prijetnji Izraelu. Vjerojatno bi zadržao politiku odvraćanja, vojnih operacija i sprječavanja razvoja iranskog nuklearnog programa - objasnio nam je izraelsku vanjsku politiku ako Eisenkot dođe na vlast.
- Najveća razlika mogla bi biti u tome što bi Eisenkot više inzistirao na koordinaciji sa Sjedinjenim Državama i drugim međunarodnim partnerima.Izraelski međunarodni položaj danas je vrlo ozbiljan. Rat u Gazi, humanitarna katastrofa, optužbe za kršenja međunarodnog humanitarnog prava i postupci pred međunarodnim institucijama doveli su Izrael u situaciju sve veće diplomatske izolacije. Eisenkot bi vjerojatno mogao popraviti odnose s dijelom zapadnih saveznika, ali ne treba očekivati da bi promjena premijera automatski riješila duboki sukob s Palestincima. Mislim da je važno razumjeti jednu stvar: promjena Netanyahua ne znači nužno promjenu izraelske sigurnosne doktrine. Izrael će i dalje biti država koja svoju sigurnost promatra kroz perspektivu egzistencijalne ugroženosti. Pitanje je samo hoće li tu sigurnost pokušati ostvarivati prvenstveno vojnom silom i jednostranim potezima ili kombinacijom vojne snage, diplomacije i političkih sporazuma - dodao je.
Je li Eisenkot također cionistički nacionalist poput Netanyahua i zagovornik Velikog Izraela?
- Da, Eisenkot je cionist i izraelski nacionalist. Međutim, treba razlikovati cionizam kao ideju postojanja i sigurnosti židovske nacionalne države od ideologije Velikog Izraela u njezinu teritorijalno-ekspanzionističkom obliku. Netanyahu je tijekom svoje političke karijere pokazivao spremnost na suradnju s političkim snagama koje zagovaraju aneksiju palestinskih teritorija i širenje izraelskih naselja. Smotrič i Ben Gvir predstavljaju još radikalniji dio tog političkog spektra. Eisenkot je također vrlo čvrst u obrani izraelskih nacionalnih interesa, ali se protivi nekontroliranom širenju naselja i formalnoj aneksiji teritorija na način koji bi Izrael dugoročno doveo do demografskog i političkog problema. Njegova je pozicija da Izrael mora zadržati sigurnosnu kontrolu nad strateški važnim područjima, dok Palestinci trebaju imati određeni oblik samouprave. Čak i kada govori o budućem političkom rješenju, ne zagovara palestinsku državu s punim vojnim i sigurnosnim suverenitetom. Zato bih rekao da je Eisenkot predstavnik sigurnosnog cionizma, ali ne nužno mesijanskog i teritorijalno-ekspanzionističkog nacionalizma kakav zastupaju najradikalniji dijelovi Netanyahuove koalicije - objasnio nam je.
Jedno od ključnih pitanja koje je obilježilo izraelske izbore bilo je obvezno služenje vojnog roka za Haredime, odnosno ultraortodoksne Židove, koji su desetljećima uglavnom bili izuzeti od vojne službe pod uvjetom da se posvete cjelodnevnom proučavanju Tore u vjerskim školama. Ta je povlastica postala izvor sve većeg nezadovoljstva u izraelskom društvu, osobito nakon napada Hamasa 7. listopada 2023. i dugotrajnih vojnih operacija, zbog kojih su profesionalni vojnici i pričuvnici izloženi velikom opterećenju.
Highway 4, Bnei Brak: The Zionist state arrests yeshiva students for refusing forced IDF service, then sends police to brutalize Haredi protesters with stun grenades and force. This is how they treat Jews who put Torah above their military. Source @voiceofrabbis @TorahJudaism
— Authentic Jew (@authenttorahjew) October 29, 2026
- Ovo je jedno od najvažnijih unutarnjopolitičkih pitanja u Izraelu i moglo bi presudno utjecati na formiranje nove vlade. Haredimi su ultraortodoksna židovska zajednica koja ima vrlo specifičan odnos prema religiji, društvu i državi. Za velik dio njih proučavanje Tore i vjerski život predstavljaju temeljnu društvenu obvezu. Tradicionalno smatraju da mladi muškarci koji se potpuno posvećuju učenju Tore trebaju biti izuzeti od vojne službe. Međutim, tu postoji i vrlo važna politička dimenzija. Haredimske stranke desetljećima su koristile svoju parlamentarnu snagu kako bi očuvale posebni status svojih zajednica, uključujući izuzeća od vojnog roka i financiranje vjerskih obrazovnih institucija. Problem je što se demografska struktura Izraela mijenja. Udio ultraortodoksnog stanovništva raste, a izraelska vojska zbog dugotrajnih ratnih operacija i višestrukih sigurnosnih frontova ima sve veće potrebe za ljudstvom. Nakon odluka izraelskog Vrhovnog suda iz 2024. godine više ne postoji pravna osnova za kolektivno izuzeće Haredima od služenja vojnog roka. U praksi to znači da i oni podliježu obvezi novačenja, premda se provedba te obveze suočava s velikim političkim i društvenim otporom - poručio je Vedran Obućina i otkrio koliko vojnika nedostaje Izraelu koji ratuje diljem Bliskog istoka.
- Prema podacima izraelskih institucija, vojska ima manjak od približno 12.000 vojnika, uključujući između 6.000 i 7.500 borbenih vojnika. Istodobno, više od 67.000 ultraortodoksnih muškaraca nalazi se u kategoriji onih koji izbjegavaju novačenje ili se nisu odazvali pozivima. Ovdje dolazimo do velikog paradoksa izraelskog društva: država se nalazi u dugotrajnom sigurnosnom sukobu, dio njezina stanovništva svakodnevno služi u vojsci, dok drugi dio, koji također uživa zaštitu te države, nastoji zadržati izuzeće. Netanyahu je politički ovisan o ultraortodoksnim strankama Shas i Ujedinjenom judaizmu Tore. Zato mu je teško nametnuti obvezno novačenje bez ugrožavanja vlastite koalicije. S druge strane, Eisenkot je bivši načelnik Glavnog stožera i razumije da izraelska vojska ne može dugoročno funkcionirati ako se teret sigurnosti neravnomjerno raspoređuje na društvo. Njegov politički blok snažnije zagovara ravnopravniju obvezu služenja vojnog roka. No, ne treba očekivati da će se problem riješiti preko noći. Haredimske stranke imaju snažnu političku infrastrukturu i velik utjecaj na svoje zajednice. Za mnoge njihove pripadnike ovo nije samo pitanje vojnog roka, nego pitanje očuvanja religijskog identiteta i načina života. Promatrano iz religijsko-sociološke perspektive, zanimljivo je da se ovdje sukobljavaju dva različita shvaćanja odgovornosti prema zajednici: jedno koje naglašava svetost učenja Tore, a drugo koje naglašava građansku i nacionalnu dužnost obrane države. Izrael će morati pronaći model koji će osigurati ravnopravniju raspodjelu sigurnosnog tereta, uz poštovanje vjerskih sloboda. Međutim, vjerska uvjerenja ne mogu sama po sebi biti trajno opravdanje za to da se obveze i rizici državnog života prebacuju na druge građane - objasnio nam je Obućina.
Kakav kazneni progon prijeti Netanyahuu ako izgubi izbore i padne s vlasti?
- Ovo je za Netanyahua možda i jedno od najvažnijih osobnih pitanja nakon izbora. Protiv njega se već godinama vodi kazneni postupak u tri velika korupcijska slučaja, poznata kao slučajevi 1000, 2000 i 4000. U slučaju 1000 riječ je o optužbama da je primao skupe darove, uključujući cigare i šampanjac, od bogatih poslovnih ljudi, a zauzvrat im pružao određene političke usluge. U slučaju 2000 riječ je o navodnom dogovaranju povoljnijeg medijskog tretmana u zamjenu za političke i zakonodavne pogodnosti izdavaču novina. U slučaju 4000 najteže su optužbe jer uključuju navodno primanje mita u obliku povoljnog medijskog izvještavanja na portalu Walla, u zamjenu za regulatorne odluke koje su pogodovale telekomunikacijskoj kompaniji Bezeq. Netanyahu sve optužbe odbacuje i tvrdi da je riječ o politički motiviranom progonu - objašnjava Obućina i dodaje da detronizacija Netanyahua ne znači aksiomatski i odlazak u zatvor.
- Njegov eventualni odlazak s premijerske funkcije ne znači automatski završetak postupka niti automatsku kaznenu odgovornost. Suđenje se već vodi i ono će se nastaviti neovisno o tome hoće li on biti premijer ili oporbeni političar. Ako bude proglašen krivim, posljedice mogu biti ozbiljne, uključujući zatvorsku kaznu, ovisno o konačnoj pravnoj kvalifikaciji i odluci suda. Treba spomenuti i da je Netanyahu zatražio predsjedničko pomilovanje. Međutim, to je zasebno pravno i političko pitanje, a njegov zahtjev ne znači da je postupak automatski zaustavljen. Postoji i međunarodna dimenzija: Međunarodni kazneni sud izdao je u studenome 2024. nalog za uhićenje Netanyahua zbog osnovane sumnje za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti povezane s ratom u Gazi. To je odvojeno od izraelskih korupcijskih postupaka i ne predstavlja presudu. Gubitak vlasti mogao bi oslabiti njegovu političku zaštitu i omogućiti da se pravosudni postupci odvijaju bez političkih pritisaka kakve smo gledali prethodnih godina. Međutim, konačnu odgovornost može utvrditi samo nadležni sud - poručio je Obućina.
Rezultati izbora i novi napadi na Iran.
- Mislim da je mogućnost novih vojnih udara na Iran ozbiljna i da je ne treba podcjenjivati. Prema izvještajima američkih i izraelskih medija, Washington i Tel Aviv razrađuju planove za moguće nove napade na iranske nuklearne, energetske i vojne ciljeve nakon američkih međuizbora 3. studenoga. Američka administracija zasad je poručila da prije međuizbora neće biti novog napada, dok je nakon toga ostavila otvorenim mogućnost vojne akcije. Ovdje je ključno razumjeti da Iran za Izrael nije samo regionalni suparnik. To je država koja razvija nuklearni program, ima značajan raketni arsenal i podržava niz oružanih organizacija u regiji, uključujući Hezbollah i druge skupine koje predstavljaju sigurnosni izazov Izraelu. Međutim, napad na Iran nije samo izraelska odluka. Bez američke logističke, obavještajne i vojne potpore takva operacija bila bi znatno složenija. Zato će stav Donalda Trumpa biti presudan - rekao je Obućina i dodao da protukandidat Eisenkot ima slično stajalište o Iranu kao i Netanyahu.
- Što se tiče Eisenkota, ne vjerujem da bi njegova eventualna pobjeda automatski značila odustajanje od vojne opcije. On je sigurnosni realist i Iran smatra ozbiljnom prijetnjom. Vjerojatno bi zadržao vrlo čvrst pristup prema iranskom nuklearnom programu. Razlika bi mogla biti u načinu donošenja odluka, međunarodnoj koordinaciji i procjeni dugoročnih posljedica. Također treba uzeti u obzir da novi napad na Iran može izazvati lančanu reakciju: iranske raketne udare na Izrael i američke baze u regiji, aktiviranje savezničkih oružanih skupina, destabilizaciju Perzijskog zaljeva i poremećaje u svjetskoj opskrbi naftom. Zato bih rekao da postoji realna opasnost od nove vojne eskalacije, ali ne i sigurnost da će do nje doći. I još nešto: ne treba zanemariti unutarnjopolitički kontekst. Netanyahu bi mogao imati interes da se sigurnosna kriza nastavi jer bi mu ona mogla omogućiti političko pregrupiranje i pokušaj stvaranja vlade nacionalnog jedinstva. To je politička mogućnost koju treba imati na umu, ali ne bi bilo odgovorno tvrditi da će namjerno izazvati rat samo radi ostanka na vlasti. U konačnici, Bliski istok nalazi se u vrlo opasnoj fazi. Problem je što se gotovo svi regionalni akteri pozivaju na vlastitu sigurnost, a pritom njihove odluke dodatno povećavaju nesigurnost drugih. Bez ozbiljne diplomacije i političkog dogovora, vojna logika mogla bi ponovno nadvladati diplomatsku - upozorava Obućina.
24sata © 2026
