Baš svaki je umjetničko djelo, a 680 konja vas 'lijepi' za sjedalo

Dok u Porsche Boxsteru jurim uskim šumskim puteljkom pitoreskne poljske pokrajne Silesije, a motor na svakom zavoju puca poput petarde - život mi prolazi pred očima i jedva se suzdržavam da ne kažem Elmire uspori malo.

Elmiru kao iskusnom auto novinaru ova vrtoglava vožnja je sigurna poput vožnje u lunaparku. Ideš gore dole, malo izgleda opasno, ali je ustvari deset puta sigurnije nego na tramvajskoj liniji Črnomerac-Žitnjak. Iako kršimo sve poljske prometne zakone, a ja bih rekao i neke zakone fizike, on ga nabija do daske na serpetinama uskim da se jedva dva auta mogu mimoići. Onda u jednom trenutku to sve postane neopisivo zabavno, neopisivo lijepo i neopisivo uzbudljivo.

Urlikanje motora i ta škripa guma koje jedva hvataju usku traku asfalta postane užitak, za koji razum nema baš puno objašnjenja. Ipak, glas razuma dovoljno je jak da na Elmirovo pitanje “Hoćemo još jednom”, odgovorim sa odlučnim ne. Tu je veću ulogu odigrao želudac koji se pobunio protiv strmoglave vožnje po zavojima za koje je, kako Elmir kaže, Porsche Boxster kao stvoren i zaželio ravnijeg puta. Stvoren ili ne, uhvatio sam se volana na ravnijem dijelu puta i kroz mjesta. Da se baš ne osramotim pred iskusnijim vozačima i, mnogo važnije, nije loše primjetiti kako se djevojačke glave okreću za tobom dok sjediš za volanom sportskog kabria. Ono, James Bond makni se s puta i napravi mjesta za pravog frajera.

Sedamdeset godina od prodaje prvog sportskog Porschea, legendarnog 356, bila je prava poslastica za sve auto novinare, zastupnike Porschea, vlasnike i ljubitelje ovog neponovljivog sportskog branda. Tu čast sam imao zahvaljujući Porscheu Inter Auto i Porsche Croatia i brand manageru Hrvoju Lapiću. Porsche se stvarno potrudio davši na raspolaganje za vožnju sve modele koji su u prodaji. I to u normalnoj vožnji, kroz predivna mjesta, ali i na trkačoj i reli stazi. Za “običnu” vožnju Elmir i ja izvukli smo Cayenne, Boxster i Panameru E-Hybrid. Elmir je nešto njurgao, on je htio 911, ali i Cayennea smo provezli bez milosti, doduše više on nego ja i auto se pokazao kao pravi pogodak.

Porsche je ljubav na prvu vožnju i ja sam se odmah zaljubio. Čak me ni tobogan smrti u Boxsteru nije od te ljubavi izlječio. Rekao bih da ju je još više rasplamsao. Svi ti detalji, zvuk motora, paljenje na lijevoj strani, lagani stisak gasa koji te izbacuje kao raketu i kronometar koji krasi svaki model. A tek to da si svjestan kako to glatko ide tek kad pogledaš na brzinomjer i shvatiš da voziš, pa ne smijem reći koliko, jer duga je ruka poljske policije. Velim, Elmir je nešto njurgao, a ja sam pametno kimao glavom, ipak je on iskusni autonovinar, a ja amater po tim pitanjima. Frntao je nosom i na Panameru. Kao preveliko je to za sportski auto. Tako nešto. A stvarno je bio velik, preko 5 metara, ali sa grdosijom od dva elegantna motora - benzinskim i elektro - i 680 konja sirove snage. I nečim zabavnim, na što su nas upozorili slovenski novinari, što se zove Launch control.

- To morate probati. Nemrem vam to prepričat. Moraš probat, veselili su se kao mala djeca sladoledu.

Tu je Elmirova sumnjičavost donekle splasnula, a moja porasla. Jer kada vas sirova snaga od 680 konja izbaci poput katapulta od 0-100 u 3,5 sekunde imaš osjećaj kao da si Tom Cruise u Top Gunu. Još samo fali neka ljepotica koja te čeka kraj piste. Ljepotice nije bilo pa smo taj Launch control isprobavali dokle smo mogli smijući se kao mala djeca svaki puta kada nas je potisna sila zalijepila za sjedišta kao da smo lagani kao perca. E tu sam se definitivno zaljubio, izgubio svu samokontrolu i dok smo došli na trkaću stazu već sam bio čovjek spreman i željan isprobati sve. I slalom vožnju, i kočenje, i Launch control i vožnju po stazi i reli po blatu.

Čak je i instruktor relija bio dovoljno dobar da mi je pustio dva kruga, shvativši da će mi time možda u budućnosti spasiti život ako se ikada odlučim za takvu ili sličnu off road vožnju. Jer pojma nisam imao kako se to radi, a nemam ni sada. Svejedno sam mu zahvalan jer su dva kruga ipak dva kruga. Žao mi je jedino iskusnijih i boljih vozača koji su morali čekati red zbog mog neznanja.

Vožnja je vožnja, no izložba svih ikada proizvedenih Porschea još je posebnija. Svaki taj auto je gotovo pa umjetničko djelo, a posebno James Deanova 356. Teško da čovjek može zamisliti nešto ljepše i elegantnije. Kažem, voziti Porsche znači zaljubiti se u njega, šta znači posjedovati, ne znam, ali svakako ću pokušati saznati. Vjerojatno je to nešto što pjesnici opisuju kao vječnu ljubav, barem mi se tako činilo dok sam gledao vlasnike raznih modela Porschea koji su nam se pridružili na stazi. Oni su znali nešto što ja ne znam, barem mi se tako činilo. Ali saznat ću, nadam se da ću saznati.