Kornjače u opasnosti: Tone plastike stigle i na Galapagos

Naoružani samo rukavicama i velikim vrećama rendžeri se bore s gomilama plastike koja preplavljuje idilično otočje Galapagos i njegovu jedinstvenu faunu.

Tone plastike talože se na obalama Galapagosa na kojima mikročestice završavaju u želucima životinjskih vrsta koje žive samo na tom arhipelagu u Tihom oceanu smještenom oko 1000 kilometara zapadno od Ekvadora.

Te mikročestice, često otpad koji potječe iz velikih gradova i s drugih kontinenata, možda su najveća prijetnja iguanama, kornjačama, pticama i ribama Galapagosa.

Ti maleni dijelovi plastike postaju dio prehrambenog lanca "koji kasnije možemo konzumirati", kaže biologinja Jennifer Suarez iz Nacionalnog parka Galapagos.

Djelovanjem sunčevih zraka i slane morske vode plastične boce, vrećice, poklopci, posude i ribarske mreže usitnjavaju se a valovi ih bacaju na stijene i tako se oslobađaju mikročestice koje progutaju životinje.

Svake godine unatoč velikim vućinama na otočje stižu ekspedicije kako bi proučile štetu koju izaziva čovjek.

U otpadu pronađenom na otočju koje koriste životinjske vrste, neke kojima prijeti i nestanak, bilo je i cipela, upaljača, olovki, konzervi.

"Više od 90 posto prikupljenog otpada nije posljedica aktivnosti na Galapagosu nego iz Južne i Središnje Amerike pa čak i Azije", kaže direktor nacionalnog parka Jorge Carrion.

Na otočju živi oko 25.000 ljudi i proteklih godina pooštrena su pravila korištenja plastike na arhipelagu koji je UNESCO zaštitio kao svjetsku baštinu.

Većina plastičnog otpada su boce s peruanskim, kolumbijskim ili panamskim natpisima te posude kineske proizvodnje.

"Taj otpad potječe najvjerojatnije s ribarskih flota iz Azije koje plove nedaleko Galapagosa", kaže Carrion.

Od 1996. lokalni ribari čiste i najudaljenije otoke a protekle tri godine vodi se registar otpada koji pokazuje porijeklo smeća koje završi na nenaseljenim obalama. Najveći broj marki je peruanskog i kineskog porijekla.

Uprava otoka nada se da će vođenje toga registra omogućiti da se podnesu zahtjevi za odštetu od onih koji najviše štete okolišu otočja.

Samo početkom 2019 prikupljeno je osam tona otpada,  24 tone godinu prije a nešto manje od 6,5 tona 2017.

Rendžeri nacionalnog parka također vode svoj registar ali on se odnosi na životinje na koje taj otpad utječe. Tako su uočili da kormorani grade gnijezda od upotrijebljenih pelena ili plastičnih vrećica a blune ugibaju pod gomilama otpada.

Drugo šokantno otkriće su vrećice koje odgrizaju kornjače jer misle da se radi o meduzama kojima se normalno hrane.

"Toliko neselektivno bacamo otpad u more da se pojavljuje na obalama na kojima nema ljudi ali zato već ima smeća", kaže volonterka Sharlyn Zuniga koja sudjeluje u čišćenju otočja.

Otpad koji se prikupi na otočju prevozi se u Ekvador gdje se spaljuje.

"Moramo otići dalje od pukog prikupljanja otpada. Moramo apelirati na savjest na globalnoj razini da ljudi prestanu bacati otpad u more", kaže ona.