'Moj Timmy Hartera je robot iz konobe, izgledat će kao čovjek i biti visok skoro dva metra'

Iako vjeruje da svaki mladi čovjek za sebe mora odvojiti barem dva sata slobodnog vremena, u kojima se on osobno bavi sportom, pub kvizovima, druženjima s prijateljima i izletima, student Tehničkog fakulteta u Rijeci Karlo Džafić (25) najviše vremena provodi u konobi svojih roditelja u Matuljima. I to izrađujući - humanoidnog robota zvanog Timmy Hartera.

Ime Timmy dolazi od Timmy Lenox, izmišljenog lika iz serije "Strasti", kojega se Karlo bojao kao dijete, dok Hartera dolazi od naziva simbola zlatnog doba riječke industrije - stare Tvornice papira u Rijeci. Tako, smatra, spaja prošlost i budućnost. Za razliku od lika iz navedene serije, ovaj robot ne izgleda strašno, no kad bude bio dovršen, izgledat će dosta impozantno i biti visok 1,80 metara te možda pričati hrvatski.

- Riječ je o InMoove robotu, tj. prvom robotu open sourcea dizajniranom da bude javno dostupan, tj. 3D isprintan u prirodnoj veličini. Moram naglasiti da je autor i idejni začetnik ovoga robota francuski kipar i dizajner Gael Langevin, koji je s nekoliko prijatelja stvorio dizajn 2012. godine te ga ponudio na internetu vjerujući kako bi svatko trebao dijeliti svoje znanje. Tako da ideja nije moja, ali pothvat samostalno napraviti ovakvog robota je veliki. U takve pothvate uglavnom je uključen cijeli tim ljudi. Koliko znam, ja sam prvi u Hrvatskoj tko je ovakvom projektu prionuo samostalno - objašnjava ambiciozni student, kojega od malih nogu zanimaju tehnologija, umjetna inteligencija, robotika i automatizacija.

Ideja za izgradnju robota rodila se prije upisa na fakultet, u ljeto 2019. Dosad je izgradio glavu, ruke i trup. Sve pomoću dva 3D printera, plastičnog materijala i dosta elektronike. U izgradnju je utrošio oko 25.000 kuna.

- Posao je jako precizan i zahtijeva veliko strpljenje, milimetri igraju veliku ulogu, pa ako pogriješite, dolazi do pucanja dijelova, što onda iziskuje printanje novih, dakle ponovni financijski i vremenski trošak. Imajte na umu da, kao i kod čovjeka, imamo deset prstiju na rukama i za svaki taj prst morate dobro mehanički provući sve senzore te ih spojiti na servomotore, kako biste napokon mogli ići bilo što programirati. Što napravite za jedan prst, morate ponoviti minimalno još deset puta, ako ne i više, kako biste završili samo ruke. Ovdje se nepreciznost i površne radnje jako skupo plaćaju.

Što se tiče "mozga" robota, on može imati komunikaciju s čovjekom na nekoj bazičnoj razini, za što već postoje gotovi alati na internetu koje trenutačno koristi.

- Na RiSTEM konferenciji koja je bila održana na mom fakultetu Timmy je pričao na engleskom. Vidio sam kako je nekoliko studenata sa sarajevskog fakulteta napravilo robota koji govori bošnjački, a to znači da se može isprogramirati i hrvatski - kaže Karlo, koji je imao ponude iz inozemstva, ali želi ostati u Hrvatskoj. Tako će projekt prvog humanoidnog robota u Hrvatskoj završiti tamo gdje je i počeo - u konobi Karlovih roditelja kojima je neizmjerno zahvalan što su mu svoju konobu, do jučer rezerviranu za slavlja i druženja, ustupili bez zadrške. 

POGLEDAJTE VIDEO S GAMEROM PVT MOLE-om: 'SVIRAM KAHON U SVOM BENDU'