Uređaj koji podsjeća na "pištolj s mjehurićima" koristi laser koji potiskuje sićušne kapljice kroz vanjski sloj kože brzinom od najmanje 100 km/h, pojasnio je profesor i znanstvenik David Fernandez Rivas,
Nizozemski znanstvenici rade na razvoju laserske tehnologije koja bi mogla rezultirati "gotovo bezbolnim" injektiranjem cjepiva bez igle, a svoj dosadašnji uspjeh smatraju napretkom koji će u nekih pacijenata ublažiti strah od igle te će pridonijeti većem broju cijepljenih.
Uređaj koji podsjeća na "pištolj s mjehurićima" koristi laser koji potiskuje sićušne kapljice kroz vanjski sloj kože, pojasnio je David Fernandez Rivas, profesor sa Sveučilišta Twente i znanstveni asistent na Tehnološkom institutu u Massachusettsu (MIT), koji je osmislio i razradio ovu ideju.
Sam je postupak brži od uboda komarca i "ne bi trebao boljeti" jer se živčani završeci na koži međusobno ne dodiruju. Dodao je da će postupak još dodatno proučiti.
- Staklo u kojemu se nalazi tekućina zagrijava se laserom u milisekundi, a potom se u tekućini stvara mjehurić koji potiskuje tekućinu kroz vanjski sloj kože brzinom od najmanje 100 km na sat - rekao je u intervjuu za Reuters.
- Takav postupak omogućuje ubrizgavanje tekućine kroz kožu bez ikakva oštećenja ili ožiljka. Ne vidi se nikakva ranica ni ulazna točka - rekao je Rivas, dodavši kako očekuje da će njegov izum pridonijeti tomu da se na cijepljenje odluči više ljudi, a istodobno će spriječiti rizik od kontaminacije do koje može doći zbog prljavih igala. I na kraju, ali ne i manje važno, njegov će izum pridonijeti smanjenju medicinskog otpada.
Testiranja na uzorcima tkiva uspješno su provedena zahvaljujući bespovratnim sredstvima Europske unije u iznosu od 1,5 milijuna eura, a zahtjev za financiranjem početka testiranja novog uređaja na volonterima tvrtka će podnijeti još ovaj mjesec, otkrio je Rivas.
Kazao je i da će nova start-up tvrtka surađivati s predstavnicima farmaceutske industrije kako bi testirala i plasirala tehnologiju "Bubble Guna". No do trenutka kada će metoda postati dostupna široj javnosti mogla bi proći godina dana do tri godine, ovisno o napretku postignutom u istraživanjima i o regulatornim pitanjima.
