Oči u oči s androidima: Iskustvo Hrvata iz muzeja budućnosti

Već sam dolazak iz središta Tokija do zaljeva u kojem se nalazi muzej Miraikan (s japanskog doslovno prevedeno: Dvorana budućnosti) nalikuje na prizore iz futurističkih filmova. Jer najlakši i najugodniji način da ondje dođete je vlakom u kojem nema vozača.

POGLEDAJTE VIDEO

Pokretanje videa...

01:41

Muzej Miraikan | Video: 24sata/pixsell

U to se uvjerila ekspedicija od 35 sadašnjih i bivših studenata te nastavnika Visokog učilišta Algebra. Među njima je bio i Boris Agatić (34), izvanredni student podatkovne znanosti na Algebri. Ovaj IT-evac, poduzetnik i entuzijast za kriptovalute oduševljen je putovanjem u Japan, kakvo Algebra svake godine organizira za svoje studente, alumnije i nastavnike.

Posebno ga se dojmio Muzej Miraikan.

- U muzej smo otišli prvi dan i već sam doživljaj dok smo dolazili do tamo je bio ogroman jer smo putovali gradskim vlakom bez vozača. Bili smo na samom početku vozila, gdje inače treba stajati vozač i bio je to jako neobičan doživljaj, ali nešto na što ćemo se uskoro morati naviknuti - započinje.

- Muzej prikazuje tehnološka dostignuća koja će obilježiti blisku budućnosti, ali je bilo zanimljivo vidjeti da su skoro svi zaposlenici umirovljenici koji su nekad aktivno radili u znanosti ili razvoju tehnologije. Možeš susresti mnogo ljudi koji ne znaju engleski, ali su toliko dragi i srdačni da će se potruditi objasniti ti sve najbolje što znaju. Osobno, Tokyo mi je bio ispunjenje sna, oduvijek sam tamo htio otići još od kada sam bio dječak, pa mi je neizmjerno drago da sam imao tu priliku s Algebrom - kaže.

Zanimljivo je da muzej ne daje odmah odgovore već postavlja pitanja, a kroz interaktivan način, kaže Agatić, stalno imaš osjećaj da si u jednoj velikoj simulaciji ili računalnoj igrici.

- Bilo je sjajno ući u model kabine Međunarodne svemirske postaje gdje možeš iz prve ruke iskusiti što astronauti vide, rade, kako spavaju i što jedu. Muzej obiluje i humanoidnim robotima, primjerice robot-tuljan koji je namijenjen staračkim domovima, kao bi zabavljao starije osobe. Uz to, imate prilike pokrenuti mnogo raznih simulacija npr. potresa, prirodnih katastrofa, epidemija... i gledati što se događa kad se neki uvjeti promijene. Obišao sam dosta muzeja po Europi, ali ovo je baš nešto neviđeno - kombinacija modernog i digitalnog svijeta, ali ujedno i prirode i tradicionalnog Japana. Zaista jedno lijepo iskustvo - kaže.

U samom muzeju, mnogo je naglaska na robotici i automatizaciji.

- Imali smo priliku vidjeti i njihovog čuvenog humanoidnog robota kojeg je još prije 20 godina proizvela Honda. Zove se Asimo i on je humanoidni robot koji samostalno hoda, razgovara i ostvaruje fantastičnu interakciju s okolinom što je zaista jako impresivno. Pogotovo kad se prisjetim kako je prije 15 godina u robotici bilo iznimno teško programirati robota koji uopće hoda. Danas je to ipak malo jednostavnije jer je jako puno softverskih komponenti već razvijeno pa se od kreatora ne očekuje pisanje beskonačnog računalnog koda koji uračunava fiziku, momente, kuteve i slično već se može posvetiti interakciji i rješavanju obavljanja zadataka oslanjajući se na umjetnu inteligenciju i veliku količinu podataka iz kojih uče - objašnjava Agatić.

Iako su tamo bili nekoliko sati, kaže da mu to nije bilo dovoljno.

- Imaš osjećaj da si zakoračio u budućnost i vidiš kako bi za 10 ili 15 godina mogao izgledati svijet, koja se pitanja uopće postavljaju i na koji se način to pokušava riješiti. Zanimljivo je promatrati kako razmišljaju njihovi inženjeri i znanstvenici. Svjesni su da će nas uskoro na planeti biti 10 milijardi. To je veliki broj ljudi koji će trošiti resurse i potrebno je sagledati takvu budućnost tako da joj se pristupi inovativno. Kroz muzej te nekako navode da postavljaš prava pitanja. Ni oni nemaju još odgovore na sve, ali je lijepo vidjeti u kojem smjeru razmišljaju. Kako rješavati pandemije, kako namiriti dovoljno resursa, kako osigurati kvalitetan život starijoj populaciji koje je sve više. To nisu banalna, već prava pitanja jer ćemo živjeti u jednom kompleksnom svijetu. Svi ti znanstvenici i ljudi koji to pokušavaju riješiti su rješavatelji problema, tzv. problem solveri. Iako su problemi kompleksni, tko god je kreativan i dolazi s nekim zanimljivim idejama, može doći do konkretnih rješenja - kaže.

Ipak, za rješavanje kompleksnih pitanja, treba biti kreativan.

- Ima mnogo ljudi, znanstvenika, studenata, koji imaju dobro znanje no oni ljudi koji će se istaknuti su kreativni ljudi s razvijenim kritičkim razmišljanjem i vještinama rješavanja problema. U svijetu ima puno znanstvenika koji posjeduju znanja, ali potrebni su nam ljudi koji će to znanje moći primijeniti. Meni su uvijek impresivni ljudi koji razmišljaju „out of the box“ i to je uvijek traženo - priča nam.

Novije generacije se moraju moći služiti novim tehnologijama.

- One omogućuju nove stvari, ali i kreiraju novu kulturu koju do sada nismo imali. Ne treba slijepo slijediti zaključke koje nam je donijela prošlost jer će digitalizacija koja dolazi promijeniti mnogo stvari. Samo ako pogledamo što se sve promijenilo u zadnjih 50 godina - mnogo industrija je nestalo, ali ih je mnogo novih i nastalo. Internet samo dobiva nove slojeve - kaže Agatić i naglašava kako će baš zbog rasta paralelnog, internetskog svijeta i novih perspektiva koje se otvaraju, razvoj softvera tj. programiranje samo rasti kao prilika za razvoj zanimljive karijere.

- Kad programiraš i tražiš način kako nešto primijeniti ili riješiti neki problem, razmišljaš malo drugačije – analitički i aktivnije. Definitivno bih mladima preporučio da svako malo nauče nešto novo, neku novu vještinu koja će ih izdvojiti od drugih i dati im širinu. Polazim od sebe, uvijek bih kao poslodavac htio zaposliti nekoga tko je kreativan i kome nije problem naučiti nešto novo, nešto što će proširiti horizont te osobe. Danas stvarno ni programiranje nije teško naučiti. Imamo tendenciju misliti da za to moraš biti Einstein, a zapravo je u pitanju samo logika - kaže.

Osim toga, danas je mnogo stvari lako dostupno.

- Ako nešto ne znaš - Google it!. Samo kroz video snimke na You Tubu možeš naučiti toliko toga - od heklanja i sviranja gitare nadalje. Te resurse treba iskoristiti. Nije samo škola i predmeti ono gdje se danas može naučiti neko novo znanje, već je sve na internetu, nadohvat ruke. Što god želiš naučiti, možeš. Danas samo googlanjem možeš pronaći toliko resursa. Doduše, dosta ljudi ne zna kvalitetno niti „googlati“, ali i to se može jednostavno naučiti - objašnjava Agatić.

Međutim, što je s budućnosti, što nas čeka u skorije vrijeme?

- Tehnologija eksponencijalno raste i napreduje, a to mijenja mnogo toga. Recimo, puno stvari će se digitalizirati i automatizirati. Što s viškom radne snage? Moramo smisliti nešto za cijelo društvo. Doći će novi poslovi, ali mi se čini da automatizacija dolazi toliko brzo, da je upitno što s hrpom ljudi koji će biti nezaposleni. Moramo ta pitanja definirati. Dakle ne gledati samo tehnologiju, već se osvrnuti i na njene šire aspekte- sociologiju, ekonomiju, biologiju društva. Mijenjati ga s napretkom kojem se moramo prilagoditi - kaže.

Jedna od onih stvari koja se već počela infiltrirati u društvo jesu tehnologije poput pametnih satova koji spremaju naše podatke i uče naše obrasce ponašanja.

- Algoritmi strojnog učenja spremaju tvoje geste ili primjerice glas u matematičke modele i o tebi stvaraju bihevioralnu sliku, ali i rade određene predikcije. Tehnološke kompanije poput Googlea i drugih koriste tzv. afektivno računarstvo kroz što prate naše ponašanje. Njihov cilj je monetizacija tih podataka, odnosno stvaranja profita koji pokreće sve te nove algoritme i modele. Sve velike kompanije rade na tome. Do sada smo uvijek imali naše emocije kojima smo vjerovali, dok ćemo sada pratiti i neke algoritme - recimo pametni sat na koji ti stiže obavijest ‘Čini mi se da si malo depresivan, promijeni to i to’. Koliko god to zvuči kao znanstvena fantastika, ta automatizacija i robotika, neizbježno je i idemo prema tome - zaključio je Agatić.