Povijest Bugattija prepuna je padova, zašto VW želi prodati, a Rimac kupiti slavnu tvrtku?

Bugatti je najprestižniji proizvođač automobila na svijetu a njegovi modeli su kroz povijest uvijek bili među najskupljima i najbržima. Tvrtka je osnovana 1909. godine u tada njemačkom gradu Molsheimu (danas je taj grad dio Francuske). Osnovao ju je talijanski industrijski dizajner Ettore Bugatti.

RIMAC: NE MOŽEMO KOMENTIRATI Ogroman posao za Rimca: Od Volkswagena će kupiti Bugatti?

Modeli Bugattija su brzo postali slavni diljem svijeta zbog odličnog i ekstravagantnog dizajna, performansi i uspjeha na utrkama. Najveću slavi su stekli između dva svjetska rata kad su nastali i neki od njihovih najvrednijih modela. Najpoznatiji među njima je Type 57S Atlantic s kraja tridesetih godina prošlog stoljeća. Posljednji je prodan na aukciji prije 10 godina za 40 milijuna dolara, a procjenjuje se da danas vrijedi nevjerojatnih 114 milijuna dolara.
 

Nakon Drugog svjetskog rata potražnje za superluksuznim autima više nije bilo, Ettore je umro 1947. godine i tvrtka je polako počela propadati. Posljednji model su predstavili 1950. i onda nekako 'životarili' do 1963. kad je pogon tvrtke prodan, a ona prestala postojati. 

No, to nije bio kraj Bugattija te se tvrtka kroz povijest dva puta dizala kao Feniks iz pepela. Godine 1987. je talijanski poduzetnik Romano Artioli kupio ime Bugattija i osnovao tvrtku Bugatti Automobili S.p.A. u blizini Modene u Italiji.

Oni su 1991. proizveli model EB110 koji je u svoje vrijeme bio jedan od najboljih superautomobila na svijetu, a mnogi su tvrdili da je moćniji i od svih Ferrarija i Lamborghinija. Kupio ga je i Michael Schumacher, a ukupno je prodano 139 primjeraka. Međutim, ni ovoj tvrtki nije bilo suđeno da potraje. Ekonomska kriza početkom devedesetih rastjerala je kupce i Bugatti se ubrzo našao u velikim financijskim problemima. Tvrtka je 1995. završila u stečaju, njena je imovina rasprodana, a tvornicu Bugattija je kupio proizvođač namještaja!

No samo tri godine kasnije Bugatti je ponovo 'rođen'. Za modernu inkarnaciju ove marke zaslužan je Volkswagen koji je ime, odnosno brend Bugatti kupio 1998. godine. Sedam godina radili su na razvoju svog prvog serijskog auta te šokirali svijet s Veyronom.

Bio je to automobil s 1001 KS, prvi serijski auto koji je probio granicu od tisuću konjskih snaga i prvi serijski auto koji je mogao pojuriti brže od 400 kilometara na sat. Veyron je bio toliko iznad konkurencije superautomobila da su ga nazvali hiperautomobilom, a nakon njega mnogi konkurenti krenuli su istim smjerom proizvodeći hiperautomobile snažnije od 1000 KS i brže od 400 km/h samo za probranu klijentelu koja može izdvojiti nekoliko milijuna dolara ili eura za svoj novi auto. Veyron je bio toliko superioran da je dva puta ulazio u knjigu rekorda za najbrži cestovni serijski auto na svijetu. 2005. je pojurio 408 km/h, a 2010. godine je njegova prerađena verzija s 1199 KS pojurila čak 431 km/h i taj rekord nije srušen sedam godina.

Bugatti trenutno ne drži brzinski rekord, no da žele lako bi to napravili. Naime, njihov aktualni Chiron ima čak 1500 KS, a njegova izvedenica Super Sport 300+ još više - 1600 KS.

Bugatti je prošle godine pretprodukcijski model ovog auta bez problema potjerao do 490 km/h, no test sa serijskim modelom još nije napravljen pa rekord nije priznat.

Lako moguće da će Bugatti biti i prvi cestovni serijski auto koji će pojuriti brže od 500 km/h!

Još se mnogo superlativa veže uz Bugatti pa je tako na listi trenutno 10 najskupljih novih modela čak četiri Bugattija, a njihov unikat La Voiture Noire prodan je za 11 milijuna eura. Cristiano Ronaldo je pak navodno za osam milijuna eura kupio model Centodieci koji će se proizvesti u deset primjeraka. Divo košta pet milijuna eura,  Super Sport 300+ 3,5 milijuna eura, a želite li 'obični' Chiron morat ćete platiti 2,5 milijuna eura.

Svi ti iznosi su bez poreza.

Iako su njihovi auti fascinantni, vrtoglavo skupi i nevjerojatno brzi Bugatti je relativno mala tvrtka, po broju radnika manja i od Rimac automobila. Danas Bugatti ima oko 300 zaposlenih, a godišnje proizvode 80, 90 automobila. Sjedište im je u Molsheimu, istom gradu u kojem je tvrtka i osnovana. Mali broj  proizvedenih automobila već godinama uzrok je glasina da da Bugatti svojim vlasnicima (Volkswagenu) iz godine u godinu donosi samo velike gubitke.

Naime, tako mali broj proizvedenih auta i uz ogromne marže (kažu da Bugatti po autu zaradi i 70 posto) ne može nadoknaditi nevjerojatno visoke troškove razvoja ovakvih hiperautomobila.  Tvrdi se da je Bugatti Volkswagenu godinama bio samo reklama s kojom je tvrtka pokazivala svoju moć.

Zbog svih problema očito je da Bugatti osim svog imena i imidža kao tvrtka zapravo nema neku veliku tržišnu vrijednost.Stoga je prilično vjerojatno da bi se tvrtka poput Rimac Automobila mogla upustiti u kupnju jednog takvog proizvođača.

Volkswagen je ionako vjerojatno zainteresiran za prodaju. Naime, Bugatti je kupljen u eri Ferdinanda Piecha, bivšeg šefa koncerna VW za kojeg mnogi kažu da je luksuzne brendove poput Bentleya, Lamborghinija i Bugattija kupovao samo zato što je mogao i da bi se pokazala moć Volkswagena.

Njemačka tvrtka trenutno zalazi u novu eru u kojoj se žele distancirati od prošlih vremena, koncentrirati na električne aute,  digitalizaciju i ekologiju, a tu se nikako ne uklapa Bugatti sa svojim 'gutačima goriva' od 16 cilindara. Osim toga Chiron će kroz par godina trebati nasljednika, a jasno je da će on morati biti uvelike elektrificiran.

Volkswagenu se očito ne da trošiti novac na skupi razvoj potpuno novog pogonskog koncepta, a Rimac, s druge strane, takvu tehnologiju dostojnu najskupljih hiperautomobila - već ima.

Zato nije teško zamisliti nasljednika Chirona kao električni automobil s pogonom snažnim oko 2000 KS koji je nastao na osnovi onoga iz modela Rimac C_Two. 

Naravno Rimac se u taj pothvat ne bi upustio sam. 'Hrvatski Bugatti' bi, prema najavama 'nadgledao' Porsche koji već ima udio u Rimac automobilima. Preko njih bi pak tehnika iz Bugattija dolazila sve do Volkswagena tako da Nijemci ne bi previše izgubili, a riješili bi se jednog velikog tereta kojeg se već godinama i očito žele riješiti.

Rimac bi, s druge strane, pak dobio ime s kojim bi zaista svojim električnim modelima mogao pokoriti svjetsku industriju hiperautomobila. Pritom Bugatti ne bi previše izgubio. Njihovi modeli bi možda postali električni, 'zeleni', nešto jednostavniji, no zato još brži i još poželjniji. 

Prodaja Bugattija Rimcu bio bi neuobičajen potez, no u povijesti automobilske industrije bilo je mnogo takvih transakcija nakon kojih su neki brendovi čak i procvali. Land Rover i Jaguar su tako kupili Indijci, Volvo Kinezi, Lotus je završio u Maleziji...

Obistine li se vijesti o prodaji Rimcu, možda će već iduće godine Bugatti zaista biti - 'Hrvatska marka'.