RETRO GAMING Heroji s telefonske linije koji su ljudima otkrivali tajne videoigara

U svijetu bez interneta, YouTube vodiča i foruma, zapeti u videoigri bio je izvor neviđene frustracije. Danas je to teško zamisliti, no osamdesetih i devedesetih nije bilo brzog rješenja na dohvat klika. Kad bi vas pobijedio zadnji "boss" ili niste mogli pronaći skriveni predmet, postojala je samo jedna nada: telefonska linija spasa poznata kao Nintendo Power Line, iako joj je službeni naziv bio Nintendo Game Play Counselors. Bili su to dani kada su odgovore davali stvarni ljudi, stručnjaci čiji je jedini posao bio znati svaku tajnu svake igre.

Kako je funkcionirala linija spasa?

Posao savjetnika bio je posao iz snova za strastvene gejmere. Kandidati su morali proći rigoroznu obuku koja se sastojala isključivo od igranja. U zadanom roku morali su završiti popis igara, među kojima su redovito bili hitovi poput prve dvije Zelde, kako bi dokazali svoje vještine i poznavanje materije. Tek tada bi bili spremni preuzeti pozive očajnih igrača.

Ured Nintendovih savjetnika, smješten u Redmondu u Washingtonu, bio je daleko od današnjih tehnološki naprednih pozivnih centara. Glavni alati bili su im debeli registratori, papir s kvadratićima i olovke u boji. Kada bi izašla nova igra, jedan bi savjetnik dobio zadatak da je odigra, nacrta detaljnu mapu i napiše dokument sa svim tajnama koji bi se potom fotokopirao za sve ostale. Na vrhuncu popularnosti, početkom devedesetih, tim je brojao i do petsto savjetnika koji su tjedno primali oko 140.000 poziva.

Razdoblje nakon Božića interno su zvali "paklenim tjednom", jer bi milijuni djece dobili nove igre i masovno zvali za pomoć. Najčešći upiti ticali su se igara poput The Legend of Zelda, Metroid i Super Mario Bros. 3. Strpljivi savjetnici vodili su igrače korak po korak kroz najteže dijelove, a trenuci kada bi s druge strane linije čuli dječji uzvik "Uspio sam!" bili su najveća nagrada. Usluga je isprva bila besplatna, no kasnije je uvedena linija s posebnom tarifom od oko 1,50 dolara po minuti.

Dolazak računala i kraj jedne ere

Idila ručno crtanih mapa i kolegijalnosti narušena je dolaskom računalnog sustava ELMO. Uprava je pokušala standardizirati odgovore i stvoriti centralnu bazu podataka, no savjetnici su je uglavnom prezirali. Tekstualna baza podataka bez mapa često nije sadržavala sve potrebne informacije, a mnogi su veterani do samog kraja radije koristili svoje provjerene bilježnice.

Sustav je bio simbol promjene koja je zahvatila tvrtku. Duh zajedništva i strasti polako je zamjenjivan korporativnom efikasnošću. Konačni udarac Nintendovoj telefonskoj liniji zadao je internet. Pojavom stranica s vodičima, pomoć uživo postala je preskupa i zastarjela. Usluga je ugašena 2005. godine, tiho označivši kraj jedne legendarne ere igranja.

*uz korištenje AI-ja