Tara: Moj zadatak za NASA-u bio je lansiranje rakete na Mars

Iza mene su dva prekrasna tjedna koja su potvrdila moje uvjerenje da sam izabrala pravi fakultet, a ujedno i iskustvo koje me uvelo u svijet nauke, rekla nam je 18-godišnja Tara Knežević iz Koprivnice, koja se nedavno vratila iz Houstona, u kojemu je, kao prva učenica iz Hrvatske, provela dva tjedna u NASA-inoj ljetnoj školi.

Kao maturantica koprivničke gimnazije 'upala' je među 47 iz učenika iz cijeloga svijeta u United Space School. Intervju koji ju je kvalificirao odradila je na engleskom jeziku s 12 stručnjaka iz Teksasa. Iznoseći dojmove, svestrana Tara kaže kako su po dolasku u Houston bili podijeljeni u timove, od kojih je svaki tim imao različiti zadatak, a zajednički cilj svih timova bio je osmisliti misiju na Mars.

Na Marsu do 2035. godine


- Crveni tim, u kojem nas je bilo 10-ak, radio je na simulaciji lansiranja rakete prema Marsu. Prvenstvena zadaća bila je osmisliti način transporta opreme koja se treba instalirati na Crvenom planetu. Konkretno, moj zadatak je bio odrediti datum lansiranja i datum slijetanja rakete na Mars te povratak na naš planet.

Uz to, trebala sam osmisliti i način komuniciranja cijelo vrijeme puta i dok su na Marsu - pojasnila je svoj zadatak u timu, dodajući kako je radila i na razvijanju ideje kako postići umjetnu gravitaciju, jer put u jednom smjeru trajao bi 198 dana. Kao polazište za stvaranje umjetne gravitacije poslužila je gravitacija Marsa koja iznosi trećinu gravitacije koja vlada na zemlji.

Tara vjeruje da bi ljudi prvi korak na Marsu mogli napraviti 2035. godine. Što se života tiče, i tu je optimist. Smatra da bi ljudi mogli živjeti na tom planetu, ali ne na površini, poput Matta Damona u filmu Marsovac, gdje su zanemarili neke stvari, poput goleme radijacije koja je smrtonosna za čovjeka.

'Nisam baš tip za astronauta'

Tijekom boravka u Hustonu upoznala je i poznatu astronautkinju Sunitu Williams. Stekla je i brojne prijatelje, s kojima se po povratku u Koprivnicu redovito čuje dva puta tjedno posredstvom Skypea. Iako je najviše vremena provela u društvu Amerikanaca, za koje je rekla da su poput vršnjaka iz Koprivnice, ipak je u najčvršćoj vezi ostala s dvije cimerice. 


- Svojom otvorenošću i jednostavnošću sve nas je iznenadio George Abbey, direktor Johnson space centra - rekla je. 

Iskustvo iz NASA-e je Taru približilo cilju da se nakon završetka zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, na koji kao brucoš kreće u jesen, okuša u nekom od svemirskih programa. Kako je rad u NASA-i omogućen samo državljanima SAD-a, nada se da će se okušati u nekoj Svemirskoj agenciji u Europi, jer je to zanimanje budućnosti.

Ne vidim se u ulozi astronauta. To je vrlo prestižan i zanimljiv posao, više me zanima sam inženjering. Baš sam zato presretna što sam bila dio programa u kojemu smo učili o gradnji svemirskih letjelica - izjavila je.

Za violinu se nađe vremena

Tara je čvrsto s obje noge na zemlji, rekla je da se kreće po etapama. Prvi cilj je završiti fakultet, a potom otići korak dalje.
Po povratku u Hrvatsku u Koprivnici su je dočekali raširenih ruku školski kolege iz gimnazije te brojni prijatelji koji su tražili da čuju iz prve ruke utiske iz jednog od najvećih istraživačkih centara na svijetu.

Uz to, Tara mora nadoknaditi i vrijeme za redovite probe u Bendu Ogenj, u kojem je prva violina više od dvije godine, jer 28. ovoga mjeseca imaju koncert, a vremena je malo.

No dečki iz benda su prihvatili manji intenzitet i broj koncerata ove godine, a Tara se nada da će i u budućnosti jednako spretno balansirati i odraditi sve izazove koji je tek čekaju. Muzika joj je, uz svemirske programe i interes za znanstvena dostignuća, isto tako važna. Gudalo i violinu u ruke je uzela prije deset godina i već se i na tom području afirmirala. Naravno, u pozadini svakog Tarina uspjeha stoji njezina obitelj, koja je od malih nogu pratila svaki njezin trud te svaki pokušaj i potrebu za isticanjem njezinih raznih talenta i sposobnosti.

Tu su još i posjeti starijim sestrama, od kojih je jedna u Zagrebu, a druga u Irskoj, i kojima se Tara beskrajno veseli.
Na rastanku s ovom jednostavnom djevojkom koja drži čvrsto kormilo svojeg svemirskog broda u rukama, poslala je poruku kako se sve u životu može ostvariti ako čovjek zna što hoće. 
- Ja sam najbolji primjer jer sam ostvarila jedan od svojih snova. Ne treba preskakati stepenice, nego ići korak po korak i na cilj se stigne – pojasnila je svoj životni moto, dodajući kako se mora žuriti doma jer je čekaju i tri mačke, njezini kućni ljubimci.