Uz pomoć ovog robota bolesna djeca uče i manje su usamljena

Za djecu koja se bore s dugotrajnim bolestima, tjelesna bol nije njihov jedini izazov - izostanak iz škole također znači odsustvo prijatelja i to može biti teško a istodobno roditelji često brinu i kakav će utjecaj imati mjeseci nepohađanja nastave na njihovo obrazovanje.

I tu uskače školski robot nazvan AV1. Njegova je zadaća u učionici funkcionirati kao oči, uši i glas djece s dugotrajnim bolestima koja ne mogu ići u školu ali mogu upravljati robotom iz svoga  bolesničkog kreveta.

Robot je omogućio Elliotu Smithu da ostane u kontaktu s prijateljima i da prati školsku nastavu. Dječak upravlja robotom uz pomoć prijenosnog računala i može slušati nastavu i govoriti. Ako želi postaviti pitanje učitelju upali glavu robota kako bi skrenuo njegovu pažnju.

"Bio sam pomalo zabrinut što će drugi učenici misliti o robotu. Bili su doista iznenađeni njime", kaže 12-godišnjak koji koristi AV1 dok se oporavlja od tumora mozga.

Škole mogu unajmiti robota ili ga kupiti za oko 2,5 tisuća eura. Smithov AV1, kojega su drugi učenici nazvali Bob, plaćen je donacijama i drugim akcijama prikupljanja novca.

Robot izgleda poput vrtnog patuljka koji je prošao minimalistički dizajnerski postupak u tehnološkom divu Appleu. Izradila ga je norveška organizacija No Isolation koja je osnovana kako bi se borila protiv problema osamljenosti.

Širom Europe 370 mladih u dobi od osam do 20 godina koristi AV1 a najviše ih je na području Skandinavije.

Utemeljiteljica organizacije No Isolation 27-godišnja Karen Dolva, koja je studirala računalne znanosti, pokrenula je No Isolation nakon što je prijateljica koja je radila kao sestra na dječjem odjelu to opisala kao vrlo deprimirajuće.

Nakon što je proučila problem Dolva se sastala s Anne Fi Troye čija je tinejdžerica preminula od raka. Troye je Dolvi prenijela svoja iskustva i pogubni učinak samoće na djecu koja se oporavljaju kod kuće.

"Zaključani su i zaboravljeni. i kad im bude bolje gurne ih se u svijet  i svi pretpostavljaju da će sada biti sretni jer su ozdravili", kazala je Dolva za Reuters.

Znanstvenici britanske fondacije za rak CLIC Sargent utvrdili su da je gotovo polovica roditelja djece s rakom koja su pogađala osnovnu školu kazala da su dijagnoza i liječenje rezultirali udaljavanjem djeteta od vršnjaka.

Nakon što je uspostavila veze s fondacijama i zdravstvenim radnicima u Britaniji Dolvina je organizacija zaključila da 70.000 britanske djece provede veliki dio školske godine u svom domu ili u bolnici zbog bolesti.

Cilj organizacije No Isolation je bio staviti tehnologiju u službu bolesne djece. "Nikad ne bismo pokrenuli No Isolation ukoliko ne bismo mogli nekome pomoći. To je jedna stvar u koju smo bili potpuno sigurni kad smo počeli", kazala je.

Više od svake desete osobe u Britaniji osjeća se osamljeno a istraživanja povezuju osamljenost s demencijom, ranijom smrću i povišenim krvnim tlakom.

Mjeseci kemoterapije za Elliota Smitha iz Yeovila na jugozapadu Engleske značili su da je preslab za pohađanje nastave. Njegova se težina gotovo prepolovila i jedva da je mogao jesti.

Njegov otac kaže da je robot unio veliku promjenu jer je njegov sin mogao vidjeti i slušati učitelja i sudjelovati kad se osjećao dovoljno snažnim što je smanjilo njegovu tjeskobu zbog izostajanja s nastave.

"Taj je uređaj bio ključan u prvim koracima u njegovoj integraciji u školski program", kazao je Bill Smith.

Drugi razlog za zabrinutost bio je da je gubio kontakt s prijateljima a istodobno je bivao i svjestan svoga novog izgleda.

"Njegova kosa tek počinje rasti. Kad god smo prije negdje išli s Elliotom on nije želio skidati svoju kapu. Vrlo je svjestan svoga izgleda pa je ovo pomoglo da ne mora fizički biti tamo", dodaje Smith.

Dječak je kazao kako nije siguran koliko mu Bob pomaže u učenju ne samo zbog toga što ono što može čuti varira od buke u razredu i blizine robota bežičnom ruteru.

Pa što je po njemu glavna korist od robota? ""Vidjeti svoje prijatelje", odgovara Elliot.