VIDEO Put po Grenlandu: Kako žive ljudi u zemlji leda, oblaka i kišurina? Bar imaju 'Jadroliniju'

Ove godine išli smo na daleki sjever, kroz projekt naziva Kronike globalnog zatopljenja – Episode I. Globalno zatopljenje problem je aktualan već neko vrijeme. Ideja serijala Kronike globalnog zatopljenja obilazak je mjesta koja su najpogođenija dosadašnjim promjenama životnih uvjeta izazvanih klimom, i reportaža s mnoštvom osobnih dojmova.

Plan ovog projekta, za Episode I i ovu godinu, od početka je bio obići dvije sjeverne lokacije povezane s temom zatopljenja, energetike, klime, a ujedno i fotogenične tj dojmo-genične (da stvaraju puno dojmova), i to tako da jedna da bude "Arctic Lite" a druga "Arctic Hardcore". Nisam unaprijed znao koje će to biti zemlje, a korona je svako planiranje činila posve nemogućim. Izvorni plan je bio Island kao "Arctic Lite" i Grenland kao "Arctic Hardcore" a na kraju je uz puno sreće, dobrog planiranja, (bez lažne skromnosti) hrabrosti i podrške na pravim mjestima, tako i ispalo.

POGLEDAJTE VIDEO:

PRVI KONTAKT

Nuuk, danski Godhab, glavni je grad Grenlanda. Slijetanje je bilo izrazito neugodno. Iz Reykjavika Air Iceland Connectom leti najmanja verzija Dasha, mislim da je to model 200. U poređenju s Dashovima Croatia Airlinesa, ovaj je *minijaturan*, kao neki minibus. Dakle puno trešnje, prilaz kroz fjord s odurnim planinčugama s obje strane, zavijenima u oblake i maglu. Podsjetilo me na Jomsom i Nepal. I tako, avion dođe na stajanku, a i dalje se trese i ljulja? Ne kužim....

Onda napravim prvi korak van aviona na stepenice i te sekunde mi vjetar doslovno odnese i naočale i kapu s glave... aha, znači od toga se trese. Ako takav vjetar vije na stajanci, kako se uopće usudio sletjeti? No, u ovim rubnim krajevima svijeta to je avijacijska svakodnevica (opet, reminiscencije na Nepal). Cvike nisu stradale, jer nisu pale okomito, već ih je odnijelo polu-vodoravno, kao list papira....

Grad je nešto najružnije na svijetu. I ta kišurina, oblaci, vjetar, hladnoća.... što je ovo? Island mi u poređenju s ovim odjednom izgleda mediteranski raj. Tko se ovdje ikad naselio i zašto? I što ja tu radim? A OK, srljam skupit sto zemalja, ispucati milijun fotki, a imam i sponzore. Briši ovo zadnje pitanje, za mene je jasno.... šta ovi ostali tu rade? Što me ne puste na miru? Imam posla, a oni?

24-satno difuzno svjetlo, sve navike nas Mediteranaca padaju u vodu. Uz to je i prohladno, u zatvorenom rade radijatori. Jedino po čemu znaš da je "noć" je što se ljudi tako ponašaju - zatvore se doma i idu valjda spavati, ulice su sablasno prazne.... kako je pak zimi, ne usudim se niti zamisliti. Meni su još uvijek zime u Zagrebu pojam depre. Jasno da ova ekipa rastura sve vezano s Internetom kad u ovoj depri nemaš šta drugo raditi.... Dalmacijo majko....

JADROLINIJA SJEVERA

Jadrolinija sjevera! Sigurno ste se pitali kako Inuiti Grenlanda preživljavaju bez Jadrolinije? Da li je to uopće moguće? Kakav je to život!!!

Imaju Jadroliniju! Zove se Arctic Umiaq Line. Ima samo JEDAN brod. Sarfaq Ittuk, na fotkama mi je izgledao veći. Sarfaq Ittuk plovi dužobalne linije gore dolje od Ilulissata na sjeveru, do Qaqortoqa na jugu, s glavnim gradom Nuukom u sredini. Brod nikad ne staje, treba mu tjedan dana za jednu turu sjever jug, onda odmah ide u narednu. I to je to, to je sve što imaju od putničkog transporta. Lokalna ekipa ovaj brod koristi kao lifeline, kao autobus, kamion…. Ljudi, djeca, paketi, da imaju perad i njih bi, u stilu trećeg svijeta, vozili ovim brodom. Dolazak u svako mjesto je događaj dana, kao nekada vapor u Dalmaciji.

Brod nije trajekt, ne bi imalo previše smisla. Naselja nisu povezana cestama, svako naselje je efektivno komunikacijski otok. Veća imaju aute za vožnju po naselju i neposrednoj blizini, a manja i nemaju potrebe za autima. Aute, gdje treba, dovezu kontejnerima. Naime, postoji i teretna kompanija, Royal Arctic, koja malim obalnim kontejnerašima, brodovima od 20-ak TEU ili čak manje, vozi teret.

Na Grenlandu 90% stanovništva je autohtono, Inuiti, odnosno kako se u vrijeme kad sam išao u školu govorilo - Eskimi. U neko doba zbog političke korektnosti Eskim je postao nepoželjan termin, štogod, mene podsjeća na vrijeme kad sam kao klinac čitao dječju enciklopediju Svijet oko nas i maštao da jednom idem u te krajeve. Ne postoji mi neviniji i dobrodušniji termin od Eskima, stoga ga se teško odričem.

Fizionomijom izgledaju kao recimo Kirgizi ili Mongoli. Danskih doseljenika je oduvijek bilo malo, iako ih ima ponešto, a ima i miješanih gena.

SAMODOSTATNOST

Sva su mjesta ovdje država za sebe, posve samodostatna. Najbliži veći grad je na par sati avionom, ili par dana brodom, a i najveći grad u zemlji (Nuuk) nije bog zna šta. Niti jedna dva mjesta nisu povezana cestom. Nema klasične energetske mreže već svako selo ima malu elektranu i proizvodi vlastitu struju. Tako je i sa zdravljem. Što god se desi – od loma noge do korone, rješavaš u selu gdje se nalaziš. Lik ti može dati aspirin i reći čekaj brod.

Grenlanđani imaju relativno predobre aute za svoj standard, i pogotovo za realne potrebe. Ne možeš cestom do, recimo, Zadra ili Đakova, možeš se voziti samo po gradu. Evo, recimo Sisimiut ima 5.500 stanovnika (i to je dovoljno da bude drugi po veličini na otoku). Kakav auto bi vi uzeli za vožnju po gradu manjem od Delnica, i samo po njemu i nigdje drugdje? Rabljeni Golf dvica čini se sasvim dostatan za to? Možda neki e-auto?

Plovidbom na sjever vrijeme se, prema najavama prognoze, smiruje i razvedrava. Tako da na pola puta između Sisimiuta/Holsteinborga i Godhavna imamo pravo mediteransko brodsko svitanje. Jedino što razotkriva da smo ipak na sjevernim širinama je ledena santa - prva santa koju srećemo s broda!

U Disko Bugt s istoka ulijeva se Ilulissat icefjord. Na grenlandskom se zove Kangia. 90% Grenlanda čini ledena kapa, ono bijelo na mapama i Google Earthu. Na nekoliko mjesta ledena kapa se spušta do mora - ledenjacima, tj glečerima.

Ledenjak koji s istoka zatvara Kangiu zove se Jakobshavn Isbræ glečer (Sermeq Kujalleq), i najproduktivniji je glečer sjeverne hemisfere. Glečer klizi brzinom 20-35 metara dnevno, i oko 20 milijardi tona leda odlama se i pušta u fjord svake godine.

Zapravo - velik broj santi leda u ovom fjordu ne ukazuje da je sve OK, već da nije OK, to znači da se glečer raspada brže nego bi trebalo, pod djelovanjem povišenih temperatura.

Inače, kad se tako družite sa santama neko vrijeme počnete primjećivati finese, detalje, razlike i specifične fenomene. Jasno je zašto "Eskimi imaju 50 riječi za snijeg" ili kako već ta aforistična doskočica, kojoj nisam provjeravao točnost, kaže.

Vrste leda! Dakle najčešći je bijeli led, čija bjelina dolazi od zraka uhvaćenog u procesu zaleđivanja. Zapravo je u pitanju nabijeni snijeg na ledenjacima, koji se lomi i ide morem. Plavi led je nazočan obično samo kao pruga unutar bijelog, opisano uz jednu od nedavnih slika. Dođe do pukotine, ali ne potpune da se komad odlomi. U tu pukotinu uđe voda, pa se opet zaledi i tako nastane plava pruga.

Crni led zovu obični prozirni led, onaj kakav dobijete u koktelu na moru u Hrvatskoj, zajedno s računom kojeg ćete fotkati i staviti na net. Zovu ga crni jer je u moru slabo vidljiv - crn, kao more oko njega. Ovi komadi leda nastaju tako što se na površini ledenjaka otopi voda, pa opet zaledi, ali ovaj put bez mjehurića zraka koji bi dali bjelinu - sad je to čista prozirna voda.

Crni led je za navigaciju mnogo opasniji od bijelog jer je nevidljiv. Srećom, komadi crnog leda rijetko su veći od, recimo, pola frižidera. Velikom brodu takav komad neće nauditi, no manjem, poput ovog kojim smo išli u ponoćno krstarenje - mogu.

Postoji i prljavi led - koji bi netko nazvao crnim, ali posve su različiti. Prljavi led je onaj koji je nastao kad je ledenjak strugao zemlju ispod ili sa strane ili čak, kod odlamanja, morsko dno, pa je skupio "prljavštinu", blato, zemlju. U primordijalnoj bjelini, plavetnilu i sivilu takav led može pokvariti sliku, ali riječ je o sasvim prirodnom procesu.

Da, naravno, tu je i obavezna balkanska šala - žuti led. Kako on nastaje je misterija, ali nemojte ga jesti....