Cetiri i pol godine je proslo otkad naseg Makija nema. Sve smo zivo obisli da mu pomognemo, trazili bilo kakvu soluciju...na zalost spasa nije bilo. Dr. Hajster koji je jedan od najboljih, ako ne i najbolji veterinar rekao mi je da je to njegov pas da bi ga uspavao jos danas da ne pati. Naravno da nije dolazilo u obzir uciniti to tamo u klinici i samo ga ostaviti, skuzio je to i doktor....i rekao da si uzmemo par dana da se pripremimo i oprostimo al da ne cekamo dugo jer Maki pati. Kako bih objasnila svom sinu kojem je taj isti pas spasio zivot da cemo ga odvesti veterinaru i ostaviti da ga uspava? Cemu bih tim cinom naucila svoje dijete? Moj sin je tesko primio vijest da njegovog ljubimca moramo uspavati. Razgovarali smo dugo i ponudili smo mu da ode nonetu i noni kad veterinar dodje doma uspavati Makija. Ono sto je cisto djecje srce tada reklo jednako je bezuvjetnoj ljubavi koju zivotinja moze dati. Kategoricki je odbio ici bilo gdje i rekao da je Maki njegov najbolji frend koji mu je spasio zivot i da ce on sa svojim najboljim frendom ostati do kraja....i ostao je.... drzeci ga za sapu i tepajuci mu.Nas Maki otisao je onako kako je zasluzio...mirno, dostojanstveno, u svom domu, na svom kaucu, okruzen svojom obitelji. Pokopan je na svom, ispod jedne ladonje tako da uvijek bude tu gdje pripada...kraj svoje obitelji.