Jedini razlog zasto sam uvijek volio zemlje kao irak, iran, afganistan je samo jedan: oko za oko, zub za zub. Nakon sto sam ovo procitao, pun proklete mrznje sam zamisljao sat vremena sto bih radio ovim ljudima, ne samo njima dvojici, nego i tim policajcima zbog tog propusta. Masakrirao bi ih dok me kroz isparane glasnice nebi poceli moliti da ih ubijem. E tek onda bi ih jos vise poceo masakrirati, milimetar po milimetar, sa adrenalinskom inekcijom u srcu tako da ne padaju u nesvijest i da vide sve sto ima radim. U ovoj prici, ta dvojica su po meni jos najmanje krivi, koliko krivim te proklete ljude i njihove proklete propuste i taj prokleti zakon. Ja bih te policajce osudio na smrt, s tim da ih njihova obitelj MORA gledati dok umiru, pa da vide kakav je to osjecaj kad si nemocan, a tvoji najmiliji umiru. Prokleti bili, sve najgore im u zivotu zelim i najgoru mogucu smrt. Da sam ja na mjestu ovog covjeka bio, ja bih se odmah ubio, vjerojatno jer sam preslab da bi tako nesto podnio. Uvijek sam govorio, da bi svaka drzava trebala imati diktatora, a ne nekog predsjednika koji je pljacka a nista ne radi. Diktatori te pljackaju, ali za ovakve slucaje nemaju milosti. Zamislite kako je tom covjeku bilo, doci na sud i gledati neke ljude, tzv. suce i odvjetnike kako godinama raspravljaju o tome, sto napraviti s ubojicama koji su pocinili takvu vrstu ubojstva. Nema tog mučenićkog alata kojeg nebi upotrijebio na svima njima, onda bih pustio da se oporave, nahranio ih, i onda bih opet poceo kasapiti. Nadam se da necu dugo zivjeti, jer u ovakvom svijetu ne zelim zivjeti. Ovo me previse boli. Sve najgore vam zelim u zivotima, onima koji su zasluzni za ovo.