Ja sam vam govorio da ljubite jedni druge, ali vi ste uzimali mačeve i nazivali ih pravdom. Ja sam vam dao zemlju da na njoj gradite domove, a vi ste na njoj kopali rovove. Da ste slušali moj glas svijet bi danas bio mjesto gdje se djeca bude bez straha, gdje gradovi rastu kao vrtovi, a rijeke nose pjesme umjesto pepela. Ne bi bilo majki koje grle prazninu ni očeva koji broje imena na hladnom kamenu. Oružje bi bilo pretopljeno u mostove, vojske bi bile ruke koje sade drveće i liječe rane, a narodi bi se natjecali samo u dobroti tko će više nahraniti gladne, tko će više izliječiti bolesne, tko će dalje proširiti svjetlo znanja. Šume koje ste spalili sada bi bile visoke poput vremena, a gradovi koje ste rušili bili bi domovi knjiga, susreta i novih početaka. Umjesto milijuna grobova raslo bi milijune snova koji bi mijenjali svijet. Ja vam nisam dao svijet da ga osvajate nego da ga čuvate jedni za druge, jer svaki čovjek kojeg ranite ranili ste i u meni, a svaki život koji spasite vraća svjetlo u ovu zemlju. I zato vam i dalje govorim dok god birate mržnju vi produžujete tamu, ali svaki put kada izaberete mir vraćate djelić onog svijeta kakav je mogao biti i kakav još uvijek može postati.