'Novac ću potrošiti na terapiju ako pobijedim na Supertalentu'
Stella Scholaja boluje od mišićne atrofije, no njezino stanje ju nije nimalo obeshrabrilo. Hrvatica je koja živi i studira u Njemačkoj, ali cijeli život se bavi glazbom
Bila sam jako nervozna, ali bilo je lijepo konačno stati na pozornicu Supertalenta. Život mi se jako promijenio nakon prvog nastupa zato što mislim da sam se i ja jako promijenila. Uvijek je teško biti u glazbenoj industriji i kao žena s tamnom kosom i bolesti ti je duplo teže i moraš se boriti, rekla je Stella Scholaja, finalistica showa Supertalent.
POGLEDAJTE VIDEO:
Uoči polufinalnog nastupa odgovorila je na naša 24 pitanja i svojim vedrim duhom i skromnošću još jednom pokazala zašto je osvojila publiku i žiri.
- Dio mojeg srca je uvijek u Hrvatskoj jer su moji roditelji odavde. Kad sam bila mala, uvijek sam bila kod bake i djeda. Kad su oni preminuli, nismo više toliko dolazili i ovo mi je najbolja šansa da opet provedem vrijeme ovdje - rekla je Stella, koja trenutačno u Njemačkoj studira filozofiju.
U slučaju da pobijedi u showu, sigurna je da će jedan dio novčane nagrade otići na terapiju.
- Živjeti s mišićnom atrofijom je naporno. Uvijek misliš da ćeš se naviknuti, da će sve biti dobro, ali to nikad nije tako. Svaki dan se moraš ponovno navikavati jer nikad ne znaš kako će ti tijelo reagirati. Hoće li nešto biti drugačije, hoćeš li imati više ili manje snage. To je stalna borba. Pjevanje i pisanje pjesama mi najviše pomaže i to je moja terapija - rekla je Stella.
Kaže da je odmalena željela plesati, glumiti i crtati. U njezinom domu ne prođe niti jedan dan bez glazbe, a od hrvatskih izvođača obožava Severinu, Petra Grašu i Tonyja Cetinskog.
Piše pjesmu, a 'Samo nebo zna' za nju je najposebnija.
POGLEDAJTE ZENZACIJU S IVANOM ŠARIĆEM:
- Napisala sam ju za obiteljskog prijatelja koji je, nažalost, umro zbog raka. Imao je samo 24 godine. To je bilo jako tužno. Njegovoj obitelji sam poklonila pjesmu i rekla da nemam više ništa za reći i da se nadam da će im to barem malo pomoći - rekla je.
Cijeli intervju pogledajte na YouTube kanalu 24sata.
Ne volim ovo. Divim joj se na volji i snazi, ali jednostavno - ovo dvoje je nespojivo. Cura pjeva, prosjecno pjeva. Nista posebno. A na supertalentu bi se, ipak!, trebao gledati talent, a ne hendikep ili bolest. Misljenja sam da bi trebali osmisliti format supertalenta kao sto postoje i Paraolimpijade i slicno. Dakle, samo za ovakve ljude. Da su svi ravnopravni! Jer ovako, svakako, nisu. Nije uredu da netko ima ogroman talent, ali ne pobjedi zbog sažaljenja prema nekome. Bez daljnjega - njen talent je svakodnevna borba. Ali to nema veze sa supertalentom koji se prikazuje na tv-u. Neka osmisle drugaciji tip supertalenta, pa ni ovi ljudi nece osjecati da prolaze dalje zbog sazaljenja. Jer nije ovo prvi put...
Curo moja draga, suosjecam sa tobom, nije lako biti mlad i boriti se sa bolescu. Uzasno je to, i zelim ti da se u tvom zivotu dogodi cudo ozdravljenja. Ali, ne volim kada se bolest istice! Od osvojenih, niti 30 tisuca eura ti ces u Njemackoj ili gdje vec platiti terapije. Zasto to govoris pobogu? Ti si u Njemackoj osigurana i imas sve sto ti treba za tvoju bolest, pa i terapije.
Svaka cast curi i nek se i dalje bori, al da zna pjevat, ne zna, tolko je bila izvan tona i nije mogla dic glas da je bilo bolno za slusat.