'Radije bih prodao bubreg, koji nije nešto, nego svog Spačeka'

Jel’ vi znate kaj znači Spaček? To je nešto ružno, a mi u našem svijetu kažemo da je Spaček toliko ružan da je prekrasan. Jednostavnim rječnikom, priča nam  Darko Zornjak (43), dok nas u svom Citroënu 2CV vozi uokolo Samobora. Zapričali smo se pa sam i zaboravila kako se nalazim u skučenom autu od jedva 30-ak konjskih snaga. 

POGLEDAJTE VIDEO: 

- Ovog spačeka imam dosta kratko. Prošao je cijelu Italiju, Francusku, Španjolsku, Njemačku, Belgiju, Austriju, Sloveniju. Nije bio u Mađarskoj, ne znam iz kojeg razloga, ali i to ćemo mu uskoro priuštiti - rekao je Darko. Prvog Spačeka nabavio je s bratom blizancem Markom (43) s nepunih 20 godina, a otada nije bilo trenutka u kojem kultni automobil nisu imali u garaži. Darko je u svom Spačeku prepoznatljivo lice u gradu, pa se tijekom naše zajedničke vožnje, za nama nitko nije pretjerano okretao. Već su navikli na njega.

- U Samoboru je takva priča, ali kad se uđe u Europu, hoćeš po autoputu, hoćeš po najobičnijoj cesti, po gradovima…svi gledaju, svi mašu, svi trube. Europljani imaju daleko više Spačeka, ali im je to treći ili četvrti auto. Drže ga u garaži, a izlaze samo sunčanom nedjeljom - objašnjava nam.

Kaže kako je bitno da u ‘familiji’ imaju bar jednog Spačeka. Član je hrvatskog Citroën 2CV kluba koji je u petak, 14. rujna, proslavio 20 godina, a razgovarali smo i s njegovim prijateljima. Da, da, i oni imaju Spačeke!

Louis Barbour (57) rođeni je Britanac koji je u Hrvatsku doselio prije 10 godina jer se zaljubio u Samoborku. Po struci je mehaničar, a najradije popravlja i uređuje Citroëne. Otvorio nam je vrata svoje garaže. Tri Spačeka su čekala red na popravak, a jedan će, kaže, biti poseban. 

-  Ovaj je auto za moju kćer Romi. Ovdje ima malo prašine, filter je jako jednostavan i čist. Auto ne pali bez benzina. Tražim novu pumpu za benzin. Ovo je stari, stari auto. Godina je ’90. Ovo je zadnji model Spaček. Desno je volan. Ovaj auto nije loše. Samo prednji branik je gotov, a felge su malo hrđa i guma je gotova. Nije gotov, ali je dobar za cesta. To ti je Spaček. To nije puno kilometar na sat. Ja mislim 27000 milja je blizu 40 000 kilometara. Hauba je malo hrđa, ali nema veze. Za dva tjedna su gotova - priča nam Louis o autu kojeg će sljedeće godine pokloniti kćeri za 18. rođendan. Ponosno kaže kako je Romi, baš poput tate, spačekist!

- Jako se veselim i plan mi je da ga napravi kao bubamaru. Kako je već crven, dodala bi mu još crne točkice - rekla je Romi.

Želja joj je sa Spačekom obići Europu. Osim Romi, samoborski klub ima još jednu mladu vozačicu. Ona je Dora Višek (19), a njen tata Srećko (49) također voli oldtimere.

- Prvi auto koji sam vozila bio je Spaček. Moji vršnjaci su većinom iznenađeni, ali nakon nekog vremena svi žele da ih provozam. U Spačeku sam non stop, otkad sam se rodila. To je način života, ako netko želi kritizirati, slobodno, meni ne smeta - jasna je Dora. 

- Kako vozi kćer? - upitala sam Srećka.

- Tata je malo kritičan. Dobro vozi, ali može još bolje - viknuo je sa suvozačkog sjedala.

Osim zelenog Spačeka, vozi i takozvano 'kamionče' Citroen HY iz '75. godine. Opremio ga je tako da u njega stane čak 15 ljudi. 

- Ide kao podmazan iako je malo spor u prometu. Kilometražu mu mjeri do 100.000 kilometara, pa onda opet ispočetka. Vjerujem da je dosad prošao 800.000 kilometara. Auto mi puno znači jer mi stvara veselje vikendima, praznicima, na godišnjem odmoru - rekao je. Kaže nam kako bi radije prodao bubreg, nego svog Spačeka. Danima bi nam mogao pričati o uspomenama iz starih automobila, no kaže kako će jedna od najdražih tek doći.

Radi se o ovogodišnjem Svjetskom susretu Spačeka koji se održava krajem srpnja i početkom kolovoza. Dečki iz kluba kažu kako očekuju 'Samobor u Samoboru'. Procjenjuju da će ih posjetiti 10 000 ljudi iz cijelog svijeta, a doći će s 4000 do 5000 Spačeka.