Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Smoki traži dom: Josip (62) za ponija se više ne može brinuti

Jedina mi je želja da ga uzme netko tko ga neće tući. To bi mi slomilo srce, priznao je Josip. Objasnio je da bi novi gazda Smokiju morao osigurati štalu od 20 četvornih metara...

PRETPLATITE SE ZA JOŠ OVAKVOG SADRŽAJA:

Jednog ću jutra doći ovamo, a Smokija više neće biti. Sve će ovo biti prazno i što ću onda, pitao se Josip Ileković (62) iz Lonjice kraj Vrbovca.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Jednom rukom drži klip kukuruza, a drugom prolazi kroz grivu ponija koji mu je najbolji prijatelj već tri godine. Smoki halapljivo grize klip, a Josip briše suze. Čim proguta zadnje zrno, Smoki se digne na stražnje noge pa glasno počne rzati i trčati poljem ukrug. Pritom svaki put nježno njuškom okrzne Josipa sa željom da mu se gazda pridruži kao uvijek, da mu kaže nešto, da se poigraju baš kao i inače. Ali Josip ovaj put za to nema snage. I dalje briše lice i samo razmišlja o skorom rastanku. Već ga dugo boli noga, a uskoro će morati i na operaciju. Više se ne može brinuti o pet godina starom ljepotanu, kojeg je bio uzeo od poznanika koji je u zamjenu tražio staro željezo.

Prijatelj za poželjeti

- Uzeo sam ga jer imam osmero unučadi i mislio sam da će se oni s njim igrati. A zapravo, malo sam se preračunao. Djeca su mu se u početku veselila, ali da bi ga mogla jahati, trebalo ga je izdresirati. Sinovi i zetovi nisu se zaljubili u njega poput mene, pa mi nisu ni pomogli da ga osposobimo za jahanje. Sam nisam mogao jer sam imao i drugog posla. Na kraju mi više nije smetalo što je divlji. Strašno sam ga zavolio, a znam da i on voli mene. Sluša me i stalno želi biti sa mnom. Mrzi kad je sam. On je prijatelj kakvog možete samo poželjeti - rekao je Josip i dodao da često zna s njim razgovarati i povjeravati mu se. A Smoki ko Smoki, tad ga, kaže, uporno gurka glavom i Josip zna da ga životinja razumije, podržava i bezuvjetno voli.

- Ma poseban je. Mogao bih vam tri dana bez prestanka pričati o njemu. Primjerice, Smoki jako voli kišu. Kad najjače pada, on izađe iz štale i stane nasred polja. Ja mu tad viknem: ‘Smoki, budalo, kaj radiš vani, uđi unutra dok nisi pokisao ko miš’. Međutim, uopće ne reagira. Uživa na pljusku. Kad kiša prestane, vrati se u štalu, strese se i isti čas je suh. Da može govoriti, vjerojatno bi mi rekao: ‘Evo vidiš da mi nije ništa, a ti dramiš’ - smije se Josip dok Smokiju četka grivu iz koje se diže oblak prašine.

Jedina mi je želja da ga uzme netko tko ga nikad neće tući. To bi mi slomilo srce, priznao je Josip.

Objasnio je da bi novi gazda Smokiju morao osigurati štalu od barem 20 četvornih metara, kakvu ima i sad, te ograđeni komad polja od 150 četvornih metara ili više kako bi poni mogao uživati u šetnjama i trčanju.

Josip bi volio da ga udomi mlađi čovjek koji se donekle razumije u konje i ima iskustva s njima. Otkrio je i kako hraniti njegova mezimca.

Nitko teži od 50 kila

Dva do tri klipa kukuruza dnevno i bala sijena Smokiju su sasvim dovoljni. Ipak, neće se buniti ako uz to dobije i malo zobi ili koji komad starog kruha. Treba ga i redovito češljati, a Smoki će u međuvremenu zadovoljno rzati. Onaj tko ga želi jahati, napominje Josip, trebao bi imati oko 50 kilograma, nikako više, jer bi poniju to bilo preteško. Smoki je, naime, visok jedan metar i ima oko 300 kilograma te ne podnosi teške terete. I na kraju, Josipov voljeni konj treba nekoga kome nikad neće biti teško odvojiti malo vremena za igru i razgovor jer Smoki, podsjeća po drugi put Josip, mrzi samoću.

Čipiran je, a ima i putovnicu

- Pa ne dam ja tebe u mesnicu čovječe, da odeš u kobase. Tebe će neki dobri vlasnik uzeti, vidjet ćeš. Ajde, uzmi još malo kukuruza, nemoj bacati, to nije u redu - tepao je Josip usred polja. Smoki se opet počeo zalijetati, čas gore, čas dolje. Blato je frcalo na sve strane.

- Pogledajte kakav je to glumac, sad se pravi važan, a ni sam ne kuži da je sav blatnjav, ko pravi mali prasac. Obožava se baciti na zemlju i kotrljati kao lopta - govori vlasnik. Smokija je prije tri godine prilikom preuzimanja od starog vlasnika čipirao i pribavio mu sve potrebne dokumente. Napomenuo je da konj ima i europsku putovnicu te da je zdrav i spreman za rasplod.

- A patit ću, što ću. Sad je gotovo, moram ga dati. A ni njemu neće biti lako. Proći će još sigurno mjesec dana nakon što ode, a još će misliti na mene - uvjeren je Josip.

U vijestima pogledajte i ove priče:

- Poklonio afričke trofeje županiji, a sad ih više nitko neće

- Ana iz okolice Požege čita i piše unatrag

- Doktorica za seks: Hrvate muči erektilna disfunkcija

Message