Katarina Matanović-Kulenović (Vuka, 18. ožujka 1913. – Zagreb, 24. travnja 2003.) prva je hrvatska pilotkinja i padobranka. Od 1935. članica je zagrebačkog aero-kluba a već 1936. dobiva dozvolu športskog pilota. 1938. na letilištu u Zemunu postaje prva žena u Istočnoj Europi koja je skočila s padobranom. Prvi susret sa zrakoplovstvom bila je obavijest u "Jutarnjem listu" 1935. godine o otvaranju pilotske škole na Aerodromu Borongaj. Dana 5. kolovoza 1935. Katarina se po prvi puta našla u avionu. S borongajskog aerodroma poletjela je u dvokrilcu s kojim je pilotirao umirovljeni satnik Ivan Mrak i taj datum ponosno je upisala u svoju letačku knjižicu. Prvi sat letenja s instruktorom Ivanom Mrakom bio je u lipnju 1936. godine. Slijedili su svakodnevni letovi, a letačka knjižica br. 193 bila je sve više ispunjena. Pred kraj kolovoza Katarina je imala svoj prvi samostalni let, a 10. listopada 1936. pred komisijom i po vrlo lošem vremenu polaže pilotski ispit s odličnim uspjehom i postaje prvi hrvatski ženski pilot. Nakon dobivanja letačke diplome nastavila je s letovima i na drugim avionima aerokluba. Dana 5. lipnja 1938. uporno nagovara organizatore aeromitinga da joj se dozvoli skok s padobranom iz aviona. Ispočetka su njeni zahtjevi shvaćani neozbiljno ali joj se na kraju upornost isplatila te Katarina izvodi svoj prvi skok s 1500 m visine i postaje prva žena padobranac na ovim prostorima. U sastavu zrakoplovstva NDH bila je od 1943. godine s činom poručnika.