Dok se sjetim štafete... Svi mo bili prisiljeni ići na doček i ispraćaj, sve škole, svi radnici, a onda na radiju i tv kako su mladići i djevojke i staro i mlado s veseljem izišlo pozdraviti štafetu koja kroz njihovo mjesto/grad prolazi do voljenog samoprozvanog doživotnog marš ala... I svi su oduševljeno pljeskali da se iz dlanova dimilo i iskrilo. A zapravo istina je bila da ako nisi bio na dočeku skolarci bi dobili neopravdano a radnici neplaćeno... I eto, to je bio taj svečani "dobrovoljni" događaj... Haaahaha... koji cirkus a koja tiranija... nevjerojatno. Kome se pljeskalo i kome su Hrvati bili prisiljeni trčati za rođendan? Zločincu odgovornom za milijun žrtava pretežno Hrvata... Ali taj je podmuklo i vješto sa svojim komunističkim slugama istomišljenicima i izdajicama i plaćenicima skrivao istinu od naroda i sve dodatno "začinjao" lažima obmanama i izmišljotinama kako bi prekrio i prikrio svoju mračnu istinu. Zbog toga se i izabrao sam za doživotnog predsjednika da može sve imati pod čeličnom kontrolom, jer da je dozvolio izbore bio bi svrgnut davno davno a istina o komunističkim i partizanskim zločinima nad Hrvatima bi se davno saznala a njemu bi slijedila presuda smrtnom kaznom. Tako i tako njemu se posthumno treba suditi za genocid nad Hrvatima.