Najveća ironija je ovo: oni koji su zadnji na planetu da bi ikome držali moralne lekcije — danas dijele etikete “fašist”, “ekstremist”, “opasno domoljublje”. Zašto? Zato da sakriju vlastitu prošlost, vlastite komplekse i vlastitu ideologiju koja se urušila sama od sebe. Domoljublje su prozvali fašizmom samo da bi oprali ono što brane – a brane jedino ostatke komunizma koji je na ovim prostorima ostavio stratišta, logore, jame i tisuće ubijenih. To je cijela filozofija. Došli smo do bolesne razine gdje se hrvatske pjesme zabranjuju, hrvatski simboli proglašavaju “spornima”, ali se jugoslavenski znakovi i parole — pod kojima su ubijana hrvatska djeca, civili, svećenici i branitelji — bez problema toleriraju u javnim prostorima. To nije dvostruki kriterij, to je cirkus. I onda se još usude glumiti da štite “demokraciju”. Ne, brate. Demokracija nije kad ti dopuštaju sve tuđe, a zabranjuju sve tvoje. To je pokušaj da se Hrvatska vrati pod mentalitet iz ’45. I zato im smeta svaki čovjek koji voli Hrvatsku. Ne zato što je “ekstreman”, nego zato što se ne uklapa u njihovu predstavu naroda bez identiteta, bez glasa i bez kičme. A istina je jednostavna: Hrvatsku nije stvarao njihov sistem — stvarali su je ljudi koji su imali srce, hrabrost i vjeru.