Ne zna se da li je jadniji; A) onaj koji vjeruje da su mu Amerikanci prijatelji i uzda se u njihovu pomoć B) onaj kome su Amerikanci neprijatelji.......1956. nagovorili su Mađare na antikomunistički ustanak i obećali im u tome vojnu pomoć. Ustanak napravljen, od američke pomoći nije stigao metak i Rusi nakon mjesec dana Mađare satrli ubivši ih oko 10000 i još najmanje 5 puta toliko pozatvarali....1959. Kraj kubanske revolucije i pobjeda Castra nad dotadašnjim predsjednikom Batistom obilato pomaganim od Amera. Amerikanci zračnim mostom sve Amerikance i Batistu s familijom evakuiraju s Kube a SVE ostale suradnike puštaju na Kubi da ih Castro, Čegevara sa ekipom što pobiju što pozatvaraju u konclogore u kojima ih je većina poumirala od mučenja i loših uvjeta.....Vijetnam, Laos i Kambođa nešto kasnije 1973. Isto. Svi Ameri evakuirani i nešto najbližih - čitaj najbogatijih im suradnika evakuirano, a sve ostalo pušteno na milost i nemilost tamošnjim komunistima koji su ih većinu pobili u kratkom roku...Ista stvar poslije njihova povlačenja iz Afganistana. Ameri povučeni a suradnici prepušteni talibanskim noževima i sjekirama. I šta reči? Blago onom tko si može priuštiti da su mu najbliži Amerikanci oni u SAD.