Čemu se čuditi? Ovo postaje naša realnost, stvarnost i "normala". Pogledajte oko sebe i priznajte samima sebi: koliko u vašem susjedstvu ima registriranih i neregistriranih narkomana, koliko ima liječenih i neliječenih alkoholičara, koliko ima prijavljenih, a koliko neprijavljenih obiteljskih nasilnika, koliko ima liječenih psihopada, a koliko ih nikad nije ni bilo kod liječnika. Još i tješi spoznaja da su neke obitelji nešto poduzele, no one su ostavljene na milost i nemilost svojim zlostavljačima, jer oni nakon pritvora ili liječenja dolaze natrag na mjesto počinjenja i nastavljaju tamo gdje su stali. Još ako su iz "društveno prihvatljivih obitelji", osim novčane kazne "zbog remećenja javnoga reda i mira", drugih sankcija nema. I onda nas "iznenadi" vijest o ubojstvu!!! Postajemo pravi El Dorado, u kojem su lokalni moćnici (u ovom slučaju Vlada) sebi osigurali zakone koji iz štite od naroda, a istovremeno Kazneni zakon sveli na ulični obračun. I dok u sigurnosti svojega doma bezbrižno gledamo TV, jesmo li sigurni da nismo sljedeći. Nismo, a oduzeta nam je svaka mogućnost zaštite. Svi gore nabrojani počine zločin iz potrebe i samo žrtve nemaju potrebu na ikakvu zaštitu. Idemo sve brže prema dnu.