To je to što me zanima!

Svaka čast, vi ste pravi heroji! Ovi ljudi su Ponos Hrvatske

Često su anonimni, a zaslužuju svu pozornost i poštovanje svijeta. Zato im odajemo zasluženo priznanje i nagradu. Upoznajte ljude koji su svojom dobrotom i nesebičnošću zavrijedili dobiti titulu heroja
Vidi originalni članak

Ivan Blažević, Ivan Brodar i Ivan Gradiški, Goran Mijić i Slaven Vukoja, Laura Soče, Dorotea Orlandini, Danica Nikša, Dina Perković i Martina Vadlja, Renata Bermanec i Spomenka Tomašić, Snježana Stepan, Ivan Štetić, Marko Lončarević, Iva Turina i Oriana Španić, fra Tomislav Glavnik iz Hrvatskog Caritasa, Astrid Klasić i Ruđer Novak zlatnim su se slovima upisali među heroje. Oni su ovogodišnji Ponos Hrvatske, istinski heroji koji nisu dvojili ni trena bi li pomogli drugome u nevolji. Svoju su korist nesebično ostavili po strani, a drugima pružili utjehu i nadu kad im je bilo potrebno. Često su anonimni, a zaslužuju svu pozornost svijeta. Samo jednim dobrim djelom utječu na život mnogih. Dobrobit drugih stavljaju ispred svoje i bezuvjetno se uključuju ondje gdje je pomoć potrebna. Zato smo im u četvrtak u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski odali priznanje koje su zaista zaslužili.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

- Kada pomažeš drugima, onda ti srce gori, a kad ne pomažeš, onda ti je srce slabo.
I ne vjeruješ u ljubav - objasnila nam je osmogodišnja Astrid Klasić, djevojčica iz zagrebačke Dubrave, koja je prošle godine u rujnu uspjela organizirati humanitarnu akciju za potrebitu obitelj. Kako nam je ispričala njezina majka Dijana Šimeta, poznanik preko kojeg i inače znaju sudjelovati u humanitarnim akcijama pronašao je jednu obitelj kojoj je trebala financijska pomoć te je pao dogovor da će napraviti fritulice i limunadu i to prodavati. Astrid je bila glavna organizatorica, u projekt se uključio i cijeli razred.

- Iscijedila sam sve limune i napravila šest litara limunade. Od prodaje limunade i fritula zaradili smo 1060 eura – veselo nam je rekla Astrid, najmlađa dobitnica nagrade Ponos Hrvatske, koja već u travnju s razredom sprema novu humanitarnu akciju.

Ivan Blažević, predsjednik zaklade Solidarna, nakon potresa na Baniji skupio je 17 milijuna kuna i izgradio više kuća na tom području nego Vlada Hrvatske. Skromno će u svakom razgovoru naglasiti da ovo nije njegova osobna nagrada nego da je ovo nagrada svih koji su preko Solidarne doprinijeli pozitivnoj promjeni na Baniji. Od malog tima hrabrih žena koje svakodnevno rade, do volonterki, donatora, suradnica, ali i svih korisnika njihovih programa.

- Ovo je samo potvrda da sve što smo radili je imalo smisla raditi i napravilo je neku promjenu u ljudskim životima, svima nam u Solidarnoj ovo daje više energije da jednostavno od sutra bolje radimo. Cijeli tim je i zadovoljan i ponosni su i na sebe i sve naše donatore, volontere, suradnike. Naše obitelji su sretne jer vide koliko energije i emocije dajemo u posao i koliko nas to troši, tim više su još sretniji jer evo isplatilo se dati sve te neprospavane noći, prekovremene, sve što smo uradili u zadnjih devet godina - kaže nam Blažević dodajući kako su svi prekinuli svoj godišnji odmor. Dodaje i da su to obični ljudi koje je pogodila katastrofa, jedan od problema je bio i što ljudi nisu naviknuli na to da im netko pomaže.

- Drago ti je da možeš pomoći. Često ljudi teško i prihvaćaju pomoć jer nisu navikli na to. Ljudi su tamo teško živjeli i prije potresa, snalazili se, pa ih je još zadesila katastrofa - kaže Blažević. A kako su tek velika dva mladića iz Zagreba, Ivan Brodar (31) i Ivan Gradiški (29)! U parku su sreli Damira (58), kojem je trebala pomoć. Nije imao nikoga od obitelji, a tek je došao s operacije. Živio je u stanu bez struje i vode. Zahvaljujući dečkima koji su mu kupili hranu i renovirali stan, sad ima topli dom i dva prijatelja.

- Stan je izgledao kao špilja, zidovi su bili potpuno crni. To nikad u životu nisam vidio. Grozno sam se osjećao jer sam bio jako tužan kada sam vidio kako on živi - prisjetio se Brodar.

Još više ih je rastužilo to što da Damir zbog vrlo malih primanja ne može sebi priuštiti hranu danima.

- Samo smo se pogledali i znali smo što oba mislimo. To je bilo da moramo pomoći ovom čovjeku. Sve smo počistili i riješili se starog i dotrajalog namještaja. Pobojali smo zidove, nabavili mu dostojan krevet i kupili novi madrac. Dali smo mu i nešto svoje odjeće za prvu ruku jer, iako nije bila nova, smatrali smo da je bolje da nosi čisto nego da nosi novo - rekao je Gradiški.

On i Brodar dobili su nagradu u kategoriji 'humanost'.

Ništa manje divljenja ne zaslužuju ni Goran Mijić i Slaven Vukoja iz Slavonskog Broda. Slučajno su se našli na popularnom šetalištu uz Savu, u koju je slučajno upao muškarac u invalidskim kolicima. Nisu ni časka dvojili i spasili su ga iz ledene rijeke.

- Nešto neobjašnjivo se dogodilo u meni, kao da mi je neki unutarnji glas rekao: 'Diži se, trči dolje!'. To sam i učinio. Vidio sam da se radi o invalidskim kolicima i da je u njima mlađi muškarac. Već je bio nekih pet metara od obale i tonuo je sve dublje. Bez razmišljanja sam ušao u vodu, zaplivao sam do njega - prisjetio se hrabri Goran.

Slaven i dečki - Goran Marinac, Antonio Karešin i Stjepan Rosnaki - spustili su se pomoći izvući invalida na suho.

- Mislim da nikada neću zaboraviti tu borbu za udah mladića. Postojala je opasnost da voda odvuče kolica i Gorana dalje, pa mi nije bilo druge nego ući u vodu. Uhvatio sam Gorana, koji je grčevito držao kolica i pokušavao otkopčati invalida iz njih, drugom rukom sam mu pomagao držati kolica i mladića iznad vode - ispričao je Slaven.

A studentici Lauri Soče (25) ljudi se mogu samo duboko nakloniti.

Ova hrabra i ustrajna djevojka nije dopustila da joj cerebralna paraliza i sljepoća, s kojima je rođena, budu prepreka u životu. Unatoč hendikepu završila je preddiplomski studij i nastavila s diplomskim.

- I kad je najteže, dignite glavu, jer svaki dan je nova borba - rekla nam je optimistična Laura. Rođena je u Dubrovniku, a njezina obitelj je iz Metkovića. S obzirom na to da integracije takve djece u tom području gotovo nije bilo, morali su se preseliti u Zagreb, gdje je Laura završila osnovnu i srednju školu. Planira završiti petu godinu diplomskog studija, ali i upisati novi fakultet.

- Ljudi moji, možete i vi postati ponos Hrvatske, samo radite dobra djela postanite dobri ljudi velikog srca - istaknula je Laura.

Riječanka Dorotea Orlandini (22) nije se libila utrčati u stan iz kojeg je sukljao dim i spasiti nepoznatog dječaka. Vraćala se s posla i pogledala u zgradu iz koje se dimilo. Vidjela je dječju glavicu kako viri kroz prozor. Odmah je utrčala u zgradu.

- Razvalila sam vrata nakon trećeg pokušaja te ušla u stan, uspjela pronaći dječaka, koji me zagrlio, i brzo sam ga iznijela iz zgrade – prisjetila se hrabra Dorotea.

Svoje mjesto među dobitnicima svakako je zaslužila i umirovljenica iz Đurđevca Danica Nikša. Ova velikodušna žena koja je većinu radnog vijeka provela u Njemačkoj darovala je Crvenom križu svoju veliku kuću. Skromno kaže kako samo želi da kuća ponovno bude puna i živahna kao nekad i da posluži onima kojima je najviše potrebna.

- Ja sam to sa srcem darovala Crvenom križu. Sad sam stara, nemam veliku mirovinu ali imate ljudi koji nemaju za kruh, koji su stariji od mene - kroz suze nam je rekla Danica. Kako je ispričala, kada su njezini prijatelji saznali da je darovala svoju kuću, rekli su joj da je bedasta. Ali ona je, naglašava, tako odgojena. - Mi smo bili siromašni ali smo uvijek imali nekome za pomoći. Jednog ću dana umrijeti, ali sretna sam što će ostati ta zgrada u Đurđevcu - zaključila je.

Ništa manje sjajne nisu Dina Perković i Martina Vadlja, koje već pet godina u tišini organiziraju akcije prikupljanja stvari na koprivničkom području. Osnovale su i grupu "Nada svake mame", za sve majke u potrebi. Nisu to radile zbog svjetla reflektora i medijske pažnje, već zbog iskrene želje da pomognu. Njihova grupa danas ima 2500 članova, a njihova orijentacija je pružanje pomoći prvenstveno majkama i djeci, ali i drugima kojima je pomoć neophodna, a ima ih sve više.

Renata Bermanec i Spomenka Tomašić željele su pomoći neizlječivima. Zato su osnovale istoimenu udrugu koja pruža palijativnu skrb stotinama korisnika. Renata je prva hrvatska magistra palijativne skrbi, a Spomenka je medicinska sestra. Obje svoje slobodno vrijeme nesebično ulažu u dostojanstvo drugih ljudi.

Hrabra majka Snježana Stepan izgubila je 2014. godine kćer Luciju, koja je preminula nakon duge bolesti. Pokrenula je akciju "Lucijino svjetlo", koja djeci koja se liječe u Klaićevoj mami osmijeh na lice. I tako Lucija, čije ime znači "svjetlost", donosi sreću i svjetlo u bolničke sobe iako više nije tu.

- U meni je danas gomila emocija. U srcu sam osjetila da je Lucija zasigurno jako ponosna na mene. Ona je ovdje dijelom s nama i uvijek će biti - rekla je Snježana, samohrana majka koja brine o kćeri Karmeli (15) i sinu Martinu (21). Karmela je gimnazijalka i izvrsna sportašica, a Martin je unatoč teškoćama završio srednju školu.

Iako nije imao nimalo lak život, Puljanin Ivan Štetić svoju je stipendiju poklonio dvojici bez roditeljske skrbi, Marko Lončarević svojim je rukama zaustavio jureći vlak i tako spriječio rušenje električne infrastrukture i blokadu većine željezničkog prometa u zemlji, Iva i Oriana osnovale su Klub čitatelja u kojem rade s oboljelima od shizofrenije, Hrvatski Caritas prikupio je novac za proteze za noge i ruku i tako vratio nadu jednoj obitelji, dok je Ruđer Novak život posvetio čišćenju jama i špilja te intenzivno radi na tome da sva djeca budu ekološki osviještena. Svi ovi dobitnici zaslužuju duboki naklon i poštovanje cijelog društva.

Ponosni pokrovitelji projekta su PEVEX, ERSTE, INA, OTP, HEP, JANAF, Hrvatska pošta, Fina, KONČAR, Studenac i HŽ Infrastruktura.

Idi na 24sata

Komentari 0

Komentiraj...
Vidi sve komentare