Kažu, dobro je isplakati se s vremena na vrijeme. I sama sam pobornik te vrste čišćenja, ne zanima me što itko na to kaže jer stvarno ti često bude bolje nakon što pročistiš te suzne kanale. I opet sam se zeznula.
Podsjetila me nedavno moja dugogodišnja klijentica kako sam se do prije šest-sedam godina sramila pokazati grudi u svlačionici, i da sam grudnjake i topiće redovito mijenjala poskrivećki, okrenutih leđa...
Ljubav? Da, vole ju i ne žele joj loše, ne žele da bude daleko od njih. Razumijem ja to, naravno, ali ne razumijem i ne mogu razumjeti patnju koja je nepotrebna.
Prihvatila sam sve te lomove i ožiljke kao dio (svog) života jer oni donose nešto drugo, nešto puno ljepše i intenzivnije, a to su ljubav i osjećaji kakve niti jedno slamanje srca ne može izbrisati.
I dalje to radim. Dok čekam crveno da prijeđem zebru, ja jezikom guram tu sirotu gornju lijevu dvojku kako bi ostala tamo gdje ju je aparatić smjestio.
Zavolio si me prije nego si znao što mi se sve i kako sviđa, i prije nego si znao da volim da mi kuhaju, a ti ne znaš otvoriti pakiranje gotovog jela.
Nekad je sve super, a nekad bih da sve nestane. I naučiš da će to proći. Pišem sebi i drugima da bude, jer prolazi.
Društvo nam je nezadovoljno, neispunjeno, umorno, usamljeno i tužno, hrani se na lažnim ljudima i njihovim lažnim profilima pa reagira i kad ne treba.
Rastužuje me da ne mogu pomoći svima kojima bih htjela, ali me i ljuti kad znam da mnogi od žicanja žive i to ne zato jer ne mogu drugačije nego im je najunosnije.
Da, čujem i buku na stubištu, zvuk trube auta na parkiralištu faxa, ali kroz sve to čujem i neprekidan pjev ptica koji me smiruje. Kao da su moje uši pronašle nešto što im se dopada...
Čitale su se novine, pratili dnevnici i vijesti, ali gledale su se i serije i filmovi. Za to smo znali da je izmišljeno odnosno odglumljeno i, naravno, nije nam se uvijek sve svidjelo.
Drži nas taj moment “novog” kao neka droga o kojoj smo ovisni, a sve manje cijenimo ono što imamo jer realno, niti ne znamo što sve imamo, a još manje što nam treba.
Ako dućan radi do 9 trudim se ne ući zadnjih 15 minuta prije zatvaranja jer nekako držim do radnog vremena ljudi koji tamo rade, odnosno do njihovog slobodnog vremena.
Da, to je samo jež, golub ili mačka, ali… To je živo biće nad kojim su se iživljavala djeca koja bi trebala biti nevina, čista i prepuna ljubavi prema svemu lijepom što ih okružuje.
Kao i od prvog dvanaestog kad je sve prepuno borova, kuglica i lampica, tako i sad, svi se nečega odriču. Ili barem većina. Bez obzira na vjeru, koriste priliku da se posvete nečemu na četrdeset dana, što god to bilo.
Meni to sve nekako zvuči kao da ne želiš riskirati. Kao ljudi koji radije biraju biti u lošoj vezi u kojoj su nesretni nego da su sami.
Na tebi je da izabereš hoćeš li biti proaktivno mrtav ili ćeš spavati kako i koliko trebaš i biti življi nego ikad prije.
Kad sam krenula s terapijama i razgovorima počela sam pozitivnije razmišljati odnosno uvidjela sam da ima stvari na kojima itekako mogu biti zahvalna i na koje mogu biti ponosna te da ću se jednom opet smijati.
Jedna od najvećih laži kojom se muškarci tješe je ona da nije bitno koliko je velik nego kako ga koristiš.
“Hrvatska izumire”, “Hrvatskoj je nužna demografska obnova”, “1000 eura za svako novorođenče” i slični naslovi dio su svakodnevice u hrvatskim medijima. I prije i nakon izbora. Jer zbilja i jest tako.
Iskoristi svoj Oranž