Od apsolutne sreće, pa sve do toga da sam u nekim trenucima htio najradije leći na pod i zvati nekoga da dođe po mene. Po mogućnosti GSS s helikopterom. No, svemir uvijek nekako pronađe način ...
Jedan od komentara koji često dobijem je taj da kako stignem svaki dan trčati te kako stignem sve to vremenski organizirati.E pa kratak odgovori bi bio da se — Sve može, ako se hoće i ima potpora najbližih!
O utrci “100 milja Istre” već dugo slušam i nekako sam uvijek razmišljao da je to preveliki zalogaj za mene, ali...
Ponekad je baš toliko potrebno da bi bolje upoznao sebe te kako se nosiš sa sobom u određenim trkačkim i životnim situacijama.
Često se dogodi da se ljudi nesvjesno povežu pa onda jedni druge 'guraju' te na kraju svatko napravi neki “osobni” uspjeh bez da je to zapravo i doživio.
Moje je iskustvo da su trkači vrlo pozitivni ljudi koji su uvijek otvorenog uma te često zainteresirani za neku avanturu. Ništa čudno, zar ne?
Bliži se kraj godine i svi mi volimo podvući crtu i napraviti rezime godine koja je još malo iza nas i vidjeti što je to bilo dobro, a što baš i nije.
Iskoristi svoj Oranž