Za kućnog ljubimca strahoviti je stres gubitak obitelji. Mnogi su i žrtve bešćutnih vlasnika. Srećom, postoje dobri ljudi koji su im spremni vratiti vjeru u čovjeka i pružiti zasluženi dom
KAKO SU NAS UDOMILI
Bena je vlasnik brutalno tukao, mi smo mu vratili vjeru u ljude
Jako volimo pse i imamo ih oduvijek. Naš pas Bumbi nakon 11 godina umro je od raka kostiju početkom godine i mama i ja smo bili strahovito tužni zbog svega. Nismo ga mogli preboljeti, ali nakon par mjeseci javila nam se želja da ipak udomimo novog ljubimca. Čuli smo već ranije za udrugu koja udomljava napuštene ljubimce, pa smo im se obratili – priča Tomislav Šunc (39) iz Gornjeg Laduča. Njegova mama Silvija (60) kaže kako nisu imali nikakve zahtjeve prilikom dolaska niti su tražili nekog specifičnog psa.
- Nisam htjela nekog malenog, draži su mi veći psi jer su svi moji bili veliki, ali ništa drugo nam nije bilo bitno – ni starost, ni boja ni bilo što drugo. Na neki način smo htjeli da pas odabere nas, a kad smo vidjeli Bena, zaljubili smo se na prvi pogled – nastavila je Silvija.
Od volonterke su doznali da je Ben imao jako težak život. Bivši vlasnik ga je brutalno tukao, navodno čak i metalnom šipkom. Nakon smrti vlasnika pas je završio na ulici, a navodno je promijenio nekoliko vlasnika.
- Kad je stigao k nama bio je jako uplašen. Vidjelo se da ga je netko zlostavljao. Nije nas htio ni pogledati, a čim bi primijetio neki nagli pokret rukom povlačio se i bježao. Valjda se bojao da ćemo ga udariti. Iako smo ga mislili držati vani u dvorištu, već prvog dana bilo je jasno da neće biti tako. Zato Ben danas ima svoju sobu u našoj obiteljskoj kući – smije se Tomislav.
On većinu dana radi, pa je pas uglavnom s njegovom majkom.
- On i ja samo pravi prijatelji i jako se dobro slažemo. Naš dan počinje u šest ujutro kad ga izvedem u dvorište da obavi nuždu i kratko se poigramo. Zatim odemo do savskog nasipa te prošećemo oko pet kilometara. Na žalost još ga ne mogu pustiti s lajne jer se bojim da bi pobjegao ili bi ga mogao napasti neki drugi pas, ali zato nakon takve šetnje rado jedemo. I meni godi, jer imam osteoporozu pa se trebam više kretati – kazala je Silvija.
Prilikom dolaska Ben je bio prilično mršav, no u proteklih nekoliko mjeseci uspjeli su ga oporaviti.
- Najviše nas raduje što smo mu vratili vjeru u ljude. Ako ga je vlastiti gazda tukao, čemu se mogao nadati od drugih ljudi? Inače, mislim da je mješanac labradora i retrievera i mislim da je zbilja jako lijep pas. Prema dokumentaciji koju smo dobili ima oko četiri i pol godine, tako da vjerujemo kako ima još puno vremena da mu nadoknadimo sve ono što kao zlostavljani pas nije dobio kod prijašnjeg vlasnika, ali i da mu stvorimo život kakav zaslužuje – zaključio je Tomislav.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
