Naravno da su se putnici bojali. Ja se bojim bilo kojeg leta, ali ipak letim avionom. Bojim se i vlastitog auta jer nikad ne znam što me može snaći. Čovjek naprosto ne zna što mu nosi novi dan. Poskliznula sam se u vlastitom hodniku u pola bijela dana i zaradila rupturu tetive koju sam liječila tri mjeseca, a i danas me boli. I što reći? Nikada se ne zna gdje nekog čeka nesreća. Zato treba zahvaliti izvrsnoj posadi, osobito pilotu i Bogu koji su udruženo spasili ljude. To je naprosto sudbina, a ova je bila jedno veliko iskustvo sa sretnim krajem.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .