ETNO FEŠTA
FOTO Dani komina, pure i brozina: Tijarica proslavila dane tradicije unatoč lošem vremenu
Na 22. Danima komina, pure i bronzina u Tijarici kuhala se domaća pura, od pravog domaćeg kukuruznog brašna te radila varenika i kukuruznica
Ni nebo na kojem su se u subotu nevečer nadvili tmurni oblaci, ni kiša koja je neprestano padala sve do kasnih večernjih sati nije mogla omesti, a kamo li prekinuti najveću etno feštu u Dalmatinskoj zagori, 22. Dani komina, pure i bronzina u Tijarici.
Ni nebo na kojem su se u subotu nevečer nadvili tmurni oblaci, ni kiša koja je neprestano padala sve do kasnih večernjih sati nije mogla omesti, a kamo li prekinuti najveću etno feštu u Dalmatinskoj zagori, 22. Dani komina, pure i bronzina u Tijarici.
Članovi desetak KUD-a iz Dalmacije, gostiju iz Slavonije i susjedne BiH s nestrpljenjem su čekali svoju točku kako bi na najbolji način mogli prezentirati narodnu nošnju svojeg zavičaja, zaplesati kolo, zaojkati ojkavicu i zagangati gangu.
- Sedamdesete nas raselile i nema kuće iz koje danas barem netko ne živi u Njemačkoj. Otišli očevi, danas već djedovi, za njima žene povele djeca koja su već i svoje obitelji zasnovali u tuđini jer težak je bio i ostao život na ovome kamenu. Zato ovom feeštom želimo očuvati običaje i tradiciju našeg kraja, ali i jednom u godini okupiti se i družiti. Jednostavno, želimo otrgnuti zaboravu sve ono što je obilježilo živote naših predaka - govori Ana Bravić, predsjednica Udruge Pokrenimo Tijaricu, učiteljica, ravnateljica tijaričke škole, jednom riječju duša Tijarice poglavito kada je riječ o očuvanju nematerijalne i materijalne tradicijske etno baštine ovog kraja.
Siromaštvo, težak život kakav su živjeli stanovnici prije pedeset i više godina raselio je Tijaričane koji i danas u svom mjestu imaju jednu cijelu ulicu sa moderno izgrađenim obiteljskim kućama koja nosi znakovito ime, Berlin Strasse, a čije se škure i vrata otvaraju tek jednom ili dva put godišnje kada Tijaričani iz daleka svijeta dolaze na svoja ognjišta. Tek na odmor i kako to vole reći "napojiti dušu i tilo uspomenama".
Stoga su i ovu večer za starije stanovnike prepunu uspomena na prošla vremena, a za mlade kako bi im prikazali barem dio narodnih običaja oni najmlađi najprije simbolično zapalili vatru na kominu, otvorenom ognjištu gdje se u bronzinima na stradicijski način kuhala hrana na kojoj su odrasli njihovi preci, jer baš takav komin, pura i bronzin othranili su generacije Tijaričana.
- Evo u ovom velikom loncu kuha se domaća pura, od pravog domaćeg kukuruznog brašna, a kukuruznica (pogača od kukuruznog brašna) već je ispečena. Svatko je od nas starijih zadužen za dio gastro ponude, autohtone koja se više rijetko ili gotovo nikako ne priprema - govori Ivanka Omrćen rođena i udata Tijaričanka koja je od osnutka udruge aktivna. Zadužena je i ove godine za komin i pripremu autohtonih jela. Iz bronzina do kojeg se kuha domaći pivac na čijoj će se juhi pripremiti pura čuti se miris domaće raštike.
- Najbolja je na suhom mesu između kojeg se treba naći dobar komad "šljuka" od suhoga pršuta, onako uz kost s malo mesa, da zamiriše, malo slanine i komadić kruha ispod peke. To je nama bila svakodnevna hrana - govori Ivanka Bota dok opominje druge da pripaze na uštipke koji se peku u vrelome ulju.
Već slijedećeg trenutka Ivanka je zabavljena oko stapa (duguljaste drvene posude) u kojem su bake i majke davnih godina maslo od mlade varenike (domaćeg kravljeg mlijeka) i skorupa mele, udarajući drvenim štapom (mečajom) u unutrašnjost posude kako bi se nakon nekog vremena od mlijeka dobilo maslo.
Tu večer prostori tijaričke osnovne škole koja broji tek desetak učenika od prvog do osmog razreda za razliku od ostatka godine bili su prepuni onih najmlađih koji su pridošli uglavnom iz Njemačke i gradova u Hrvatskoj gdje danas živi više Tijaričana nego onih stalno nastanjenih u Tijarici.
- Kad je maslo izmeteno, a to sve ovisi o domaćici i njenim spretnim rukama koliko će dugo vremenski trebati mesti vareniku, odvojimo maslo od varenike i na vatri u tavi ga pretopimo. Onaj talog koji ostane na dnu najljepši je i najukusniji za preliti po domaćoj puri. E, to su ti sve slasti ovoga svijeta - govori Ivanka. Do nje nestrpljivo, kako bi mogli kušati malo tako jednostavnih, ali za neiskusne kompliciranih jela za napraviti, u redu čekaju svoju porciju i staro i mlado.
- Ova nas je hrana od kućnog gnjišta otjerala, a sada nas prepune emocija i nostalgije, barem na koji dan našim kamenim kućama vraća i budi lijepe uspomene. Nema ništa slađe nego malo raštike i pure pojesti- govore Tijaričani i njihovi posjetitelji koji su tu noć uživali uz komin i gangu
Bilo je tu i onih koji su u svemu pokazali koliko su godine nevažne ako je srce mlado i željno zabave.
- Doša dragi poljubaca pita, ja mu dala novine da čita - samo za našu novinarsku ekipu zagangale su "bijele imotske ruže", već vremešne žene koje pjevaju zajedno već punh dvadeset godina. Pokazale su ponosno i svoju nošnju, ali i nasmijale sve, onim donjim djelovima poglavito kockastim gegama koje su pokazale samo za našu fotoreporterku. Imat će dragi što gledati i čitati dobacile su u šali, jer pivčeva juha samo što nije gotova, a pura na njoj skuhana prije samog nastupa, treba se kušati.
