IZNENADIT ĆETE SE
FOTO Evo koji glumci su odbili uloge u velikim hitovima i kolegama 'osigurali' karijere
Nakon što neki film postane svjetski hit, teško je zamisliti da su njegove glavne uloge ikada mogle pripasti nekome drugome. Glumci koji ih na kraju utjelove toliko se poistovjete sa svojim likovima da se čini kao da su upravo za njih i napisani. No iza kulisa Hollywooda priča često izgleda sasvim drukčije. U galeriji provjerite koji glumci su odbili uloge u velikim hitovima, a tko je profitirao od određene uloge.
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Filmska povijest je prepuna intrigantnih "što bi bilo kad bi bilo" trenutaka. U nastavku donosimo priče o slavnim glumcima koji su odbili glumiti u velikim filmskim hitovima i tako, svjesno ili sasvim slučajno, otvorili vrata kolegama koji su upravo zahvaljujući tim likovima ostvarili neke od najpoznatijih uloga svojih karijera.
Filmska povijest je prepuna intrigantnih "što bi bilo kad bi bilo" trenutaka. U nastavku donosimo priče o slavnim glumcima koji su odbili glumiti u velikim filmskim hitovima i tako, svjesno ili sasvim slučajno, otvorili vrata kolegama koji su upravo zahvaljujući tim likovima ostvarili neke od najpoznatijih uloga svojih karijera.
Prema priči producenta i redatelja Edwarda Zwicka, malo je nedostajalo da Viola de Lesseps u filmu "Zaljubljeni Shakespeare" dobije sasvim drugo lice. Početkom devedesetih za glavnu je ulogu bila angažirana Julia Roberts, tada jedna od najvećih holivudskih zvijezda nakon uspjeha Zgodne žene. Roberts je, međutim, imala vrlo jasnu predodžbu o tome tko bi trebao glumiti mladog Williama Shakespearea, Daniela Day-Lewisa. Navodno mu je čak poslala dva buketa ruža uz poruku "Budi moj Romeo", no glumac je već bio posvećen filmu "U ime oca". Kada je postalo jasno da ga neće uspjeti pridobiti, krenula su probna snimanja s drugim glumcima, među kojima su bili Ralph Fiennes, Hugh Grant, Colin Firth, Sean Bean, Rupert Graves i Jeremy Northam. Zwick tvrdi da Roberts ni s jednim nije pronašla ono što je tražila, a posebno neugodno prošlo je čitanje s Ralphom Fiennesom, nakon kojeg je zaključila da nije dovoljno duhovit.
Nakon otprilike dva tjedna audicija Roberts je odradila još jednu probu, ovaj put s Paulom McGannom, no ni ona nije donijela preokret. Zwick se prisjetio da se glumica mučila i s britanskim naglaskom te je nedugo potom jednostavno napustila London i odustala od projekta. Propast te verzije filma Universal je, prema njegovim riječima, stajala oko šest milijuna dolara. Projekt je godinama poslije oživio u drukčijem obliku. Režiju je preuzeo John Madden, Joseph Fiennes postao je Shakespeare, a Viola je pripala Gwyneth Paltrow. Upravo joj je ta uloga 1999. donijela Oscara za najbolju glavnu glumicu, dok je Zaljubljeni Shakespeare osvojio ukupno sedam Oscara, uključujući onaj za najbolji film.
Danas je gotovo nemoguće zamisliti Nea iz "Matrixa" bez Keanua Reevesa, no jedna od najslavnijih uloga znanstvenofantastičnog filma prvotno je ponuđena Willu Smithu. Krajem devedesetih Smith je bio na samom vrhuncu popularnosti zahvaljujući hitovima "Dan nezavisnosti" i "Ljudi u crnom", pa su mu Wachowski ponudili glavnu ulogu u svojem ambicioznom projektu. Problem je bio u tome što ga njihova prezentacija nije uvjerila. Smith je poslije ispričao da su mu detaljno pokušavali objasniti tada revolucionarne vizualne efekte, uključujući ideju za ono što će postati čuveni "bullet time", ali cijela mu je zamisao u tom trenutku zvučala prilično neobično i teško razumljivo.
Smith je zato odbio "Matrix" i umjesto njega prihvatio glavnu ulogu u akcijskoj komediji "Divlji, divlji zapad". Odluka se iz današnje perspektive čini još zanimljivijom jer je "Matrix" postao jedan od najutjecajnijih filmova svojeg žanra, dok "Divlji, divlji zapad" nije ostvario uspjeh kojem se Smith nadao. Glumac je godinama poslije bez problema priznavao da nije ponosan na taj izbor, ali istodobno smatra da je sve završilo kako treba. Keanua Reevesa nazvao je savršenim Neom, a otkrio je i zanimljiv detalj, taj da je on prihvatio ulogu, Morpheusa vjerojatno ne bi glumio Laurence Fishburne jer se za taj lik tada razmatrao Val Kilmer.
Nakon deset godina provedenih u ulozi Kelly Bundy u popularnoj seriji "Bračne vode", Christina Applegate željela je napraviti odmak od lika atraktivne, naivne plavuše s kojim ju je publika snažno povezivala. Upravo zato, kada joj je početkom 2000-ih stigao scenarij za komediju "Plavuša s Harvarda", Applegate nije bila oduševljena idejom da glumi Elle Woods. U liku vedre i naizgled površne plavuše prepoznala je previše sličnosti s Kelly te se uplašila da bi je još jedna takva uloga mogla trajno svrstati u isti glumački kalup. "Uplašila sam se da ću se na neki način ponavljati", objasnila je godinama poslije svoju odluku, priznajući pritom da joj se odbijanje filma danas čini kao prilično velika pogreška.
Uloga je na kraju pripala Reese Witherspoon, koja je Elle Woods pretvorila u jedan od najprepoznatljivijih likova svoje karijere. "Plavuša s Harvarda" postala je veliki hit 2001. godine, a naizgled stereotipna junakinja pokazala se mnogo slojevitijom nego što je Applegate u početku pretpostavljala. Upravo je poigravanje predrasudama o "glupoj plavuši" bilo jedan od ključnih elemenata filma. Applegate zbog propuštene prilike ipak nije pokazivala gorčinu. Dok je pričala o Witherspoon, istaknula je da je upravo ona zaslužila uspjeh koji joj je film donio te da je ulogu odigrala bolje nego što bi to ona sama mogla.
Prije nego što su Heath Ledger i Jake Gyllenhaal postali Ennis Del Mar i Jack Twist u "Planini Brokeback", projekt je godinama prolazio kroz Hollywood, a uz njega su se povezivala neka od najvećih glumačkih imena. Redatelj Gus Van Sant, koji je jedno vrijeme trebao režirati film prije Anga Leeja, poslije je izjavio da je pokušavao zainteresirati Leonarda DiCaprija, Brada Pitta, Matta Damona i Ryana Phillippea, ali da su svi odbili projekt. Damon je godinama poslije objasnio da mu je film ponuđen u vrijeme kada je upravo snimio "Talentiranog gospodina Ripleyja" i vestern "Svi lijepi konji" pa nije želio odmah zatim glumiti u još jednom filmu koji bi, kako se našalio, spojio "gay film" i kauboje. S ulogama su se u različitim fazama povezivali i Joaquin Phoenix te Josh Hartnett.
Među najzanimljivijim imenima je Mark Wahlberg, koji je potvrdio da se sastao s Angom Leejem, ali ga je eksplicitnost scenarija učinila toliko nelagodnim da nije želio prihvatiti ulogu. Lee je na kraju odabrao Ledgera i Gyllenhaala, a ta se odluka pokazala presudnom za njihove karijere. Film iz 2005. postao je veliki kritičarski i komercijalni uspjeh te osvojio tri Oscara, uključujući onaj za najboljeg redatelja. I Ledger i Gyllenhaal za svoje su izvedbe nominirani za Oscara, Ledger za najboljeg glavnog, a Gyllenhaal za najboljeg sporednog glumca, dok je njihova suzdržana i tragična ljubavna priča postala jedan od najpoznatijih filmskih prikaza istospolne ljubavi u američkoj kinematografiji.
Teško je zamisliti Hana Sola bez Harrisonova Fordova šarma i ciničnih dosjetki, no jedna od najpoznatijih uloga u povijesti znanstvene fantastike umalo je pripala Alu Pacinu. Sredinom sedamdesetih Pacino je nakon "Kuma", "Kuma II" i "Pasje poslijepodne" bio među najtraženijim glumcima, pa mu je, kako je sam više puta ispričao, ponuđena i uloga u tada neobičnom svemirskom projektu Georgea Lucasa, "Ratovima zvijezda". Pacino je priznao da je u tom razdoblju dobivao toliko scenarija da je mogao odbijati gotovo sve, a Lucasovu priču jednostavno nije razumio. "Dali su mi scenarij koji se zvao Star Wars... ponudili su mi toliko novca. Nisam ga razumio", prisjetio se desetljećima poslije. Odluku je u svojem karakterističnom stilu pretvorio i u šalu te je rekao da je odbijanjem uloge zapravo "Harrisonu Fordu omogućio karijeru".
Ford je, naravno, Hana Sola pretvorio u jednog od najprepoznatljivijih filmskih junaka svih vremena. Zanimljivo je da u početku nije bio očit izbor za ulogu. Već je surađivao s Lucasom na "Američkim grafitima", a tijekom audicija navodno je pomagao čitajući replike s drugim kandidatima prije nego što je i sam osvojio ulogu. Prvi "Ratovi zvijezda" iz 1977. postali su globalni fenomen, a Ford se kao Han Solo vratio u "Imperij uzvraća udarac" i "Povratak Jedija", desetljećima poslije u "Sila se budi" te kratko i u "Usponu Skywalkera". Uloga koju Pacino nije uspio "dešifrirati" tako je postala jedan od temelja Fordove karijere.
Prije nego što je Scarlett Johansson postala gotovo neraskidivo povezana s likom Natashe Romanoff, odnosno Black Widow, uloga u "Iron Manu 2" bila je namijenjena Emily Blunt. Britanska glumica bila je zainteresirana, no na putu joj se ispriječila ranije potpisana ugovorna obveza. Nakon filma "Vrag nosi Pradu" Blunt je imala ugovor sa studijem Fox prema kojem je morala snimiti još jedan njihov film, a studio je aktivirao tu opciju upravo za "Gulliverova putovanja" s Jackom Blackom. Rasporedi dvaju projekata preklapali su se, pa je Blunt morala odustati od Marvelove ponude. Godinama poslije naglasila je da odluka zapravo nije bila njezina te otvoreno priznala da Gulliverova putovanja nije željela snimiti i da joj je cijela situacija "slomila srce".
Marvel je nakon njezina odustajanja angažirao Scarlett Johansson, a ono što je u početku bila sporedna uloga u "Iron Manu 2" preraslo je u jednu od najvažnijih ženskih uloga Marvelova filmskog svemira. Johansson je Black Widow tijekom sljedećeg desetljeća glumila u nizu blockbustera, uključujući filmove o "Osvetnicima", "Kapetan Amerika: Ratnik zime" i naposljetku samostalni film "Black Widow". Za Blunt je tako jedna nepoželjna ugovorna obveza zatvorila vrata franšizi vrijednoj milijarde dolara, premda je poslije odbacivala ideju da zbog toga živi s velikim žaljenjem.
Prije nego što je Whoopi Goldberg od Deloris Van Cartier, odnosno sestre Mary Clarence, napravila jedan od svojih najprepoznatljivijih filmskih likova, uloga u "Redovnice nastupaju" bila je zamišljena za Bette Midler. Scenarist Paul Rudnick priču je krajem osamdesetih pisao upravo imajući Midler na umu, što nije bilo neobično s obzirom na njezin spoj glumačkog talenta, komičarskog senzibiliteta i snažnog glasa. No Midler je ponudu odbila zbog prilično neočekivanog razloga. Mije vjerovala da bi je njezina publika željela gledati odjevenu kao časnu sestru. Godinama poslije prisjetila se svoje tadašnje reakcije riječima: "Moji me obožavatelji ne žele vidjeti u redovničkom velu." Pokazalo se da je ozbiljno podcijenila potencijal neobične kombinacije glazbene komedije, kriminalističke priče i samostanskog okruženja.
Nakon njezina odustajanja glavna je uloga pripala Whoopi Goldberg, a film "Redovnice nastupaju" 1992. postao je veliki hit i jedna od najpopularnijih komedija desetljeća. Goldberg je Deloris, pjevačicu koja se nakon svjedočenja ubojstvu skriva u samostanu pod identitetom sestre Mary Clarence, pretvorila u lik koji je obilježio njezinu karijeru, a uspjeh filma ubrzo je doveo i do nastavka "Sister Act 2: Back in the Habit". Midler je poslije priznala da je odbijanje filma bilo jedna od njezinih pogrešnih profesionalnih procjena.
Kada je romantična drama "Duh" stigla u kina 1990. godine, Demi Moore i Bruce Willis bili su jedan od najpoznatijih bračnih parova Hollywooda. Zanimljivo je da su mogli zajedno zaigrati i pred kamerama jer je Willis, prema vlastitom kasnijem priznanju, bio među glumcima kojima je ponuđena glavna muška uloga. Međutim, ideja o ljubavnoj priči u kojoj je jedan od protagonista mrtav nije ga uvjerila. Willis je godinama poslije priznao da jednostavno nije shvatio kako bi takav koncept mogao funkcionirati. Smatrao je da će biti teško izgraditi romansu između žene i duha te je projekt odbio. "Jednostavno nisam razumio", rekao je poslije, nazivajući svoju odluku prilično velikom pogreškom.
Uloga ubijenog Sama Wheata na kraju je pripala Patricku Swayzeju, koji je uz Demi Moore ostvario jednu od najupečatljivijih izvedbi svoje karijere. "Duh" je neočekivano prerastao u golemi svjetski hit, spojivši romantiku, nadnaravnu priču, triler i komediju, a scena za lončarskim kolom uz pjesmu "Unchained Melody" postala je dio filmske pop-kulture. Film je zaradio više od pola milijarde dolara diljem svijeta i dobio pet nominacija za Oscara, osvojivši dvije, za originalni scenarij i sporednu ulogu Whoopi Goldberg. Willis je poslije priznao da je požalio što nije prihvatio projekt.
Prije nego što je Tom Cruise izgovorio danas kultne rečenice "Show me the money!" i "You complete me", Cameron Crowe glavnog je junaka filma "Jerry Maguire" zamišljao s drugim Tomom u naslovnoj ulozi – Tomom Hanksom. Crowe je Hanksu poslao scenarij i razgovarao s njim o ulozi sportskog agenta koji nakon profesionalnog i osobnog sloma pokušava iznova izgraditi svoj život. Hanks je scenarij navodno obožavao i toliko ga nahvalio u razgovoru s redateljem da Crowe u prvi mah gotovo nije shvatio da je glumac zapravo odbio ponudu. "Eliksir Toma Hanksa bio je toliko snažan da nisam ni shvatio da je odbio sve dok nisam spustio slušalicu", prisjetio se Crowe. Razlog nije bio nedostatak interesa, nego drugi projekt. Hanks se pripremao za svoj redateljski debi, glazbenu komediju "That Thing You Do!", u kojoj je također glumio.
Crowe se potom obratio Tomu Cruiseu, iako je isprva sumnjao da će jedna od najvećih filmskih zvijezda tog vremena uopće biti zainteresirana. Dogodilo se upravo suprotno. Cruise je prihvatio ulogu i Jerryju dao energiju, samouvjerenost i ranjivost koje su postale zaštitni znak filma. "Jerry Maguire" bio je jedan od velikih hitova 1996. godine, Cruiseu je donio Zlatni globus i nominaciju za Oscara za najboljeg glumca, dok je Cuba Gooding Jr. osvojio Oscara za sporednu ulogu. Hanks je poslije bez žaljenja govorio o propuštenoj prilici te isticao kako smatra da je Cruise bio savršen izbor.
Prije nego što je Bill Murray postao cinični meteorolog Phil Connors zarobljen u beskonačnom ponavljanju istoga dana, glavna uloga u "Beskrajnom danu" ponuđena je Michaelu Keatonu. Početkom devedesetih Keaton je iza sebe već imao filmove poput "Bubimira" i "Batmana", a u scenariju Harolda Ramisa i Dannyja Rubina nije odmah prepoznao ono što je publika poslije zavoljela. Lik mu se činio previše poznatim, sarkastičan, zajedljiv i duhovit protagonist podsjećao ga je na tip uloga koje je već igrao. Keaton je poslije otvoreno priznao da tada jednostavno "nije shvatio" film ni njegov neobičan spoj komedije, romantike i egzistencijalne priče. Tek kada ga je pogledao u kinu, postalo mu je jasno što je propustio.
Uloga je na kraju pripala Billu Murrayu, a upravo je njegova sposobnost da Phila istodobno učini nepodnošljivim, urnebesnim, očajnim i naposljetku simpatičnim pomogla da "Beskrajni dan" preraste okvire obične romantične komedije. Film iz 1993. s vremenom je stekao status modernog klasika, a njegov je naslov postao toliko prepoznatljiv da se izraz "Groundhog Day" danas koristi kao sinonim za situaciju koja se neprestano ponavlja. Keaton zbog propuštene prilike ipak nije pokušavao tvrditi da bi film s njim bio bolji. Naprotiv, za Murrayjevu izvedbu rekao je: "To se nije moglo odigrati bolje nego što je Bill Murray odigrao."
Matt Damon vjerojatno je vlasnik jedne od najskupljih propuštenih prilika u povijesti Hollywooda. Prema njegovoj verziji priče, James Cameron ponudio mu je glavnu ulogu Jakea Sullyja u "Avataru", uz nevjerojatan dogovor, deset posto zarade filma. Damon je ponudu odbio jer je u to vrijeme bio vezan uz snimanje nastavaka o Jasonu Bourneu i smatrao je da ne može napustiti ekipu usred produkcije. Kada je "Avatar" 2009. postao globalni fenomen i zaradio milijarde dolara, razmjeri njegove odluke postali su gotovo nestvarni. "Nikada nećete upoznati glumca koji je odbio više novca od mene", našalio se Damon, a u jednom je intervjuu izračunao da je zbog te odluke potencijalno ostao bez približno 250 milijuna dolara.
James Cameron, međutim, priču pamti nešto drukčije. Redatelj je potvrdio da je razgovarao s Damonom i želio ga uključiti u film, ali tvrdi da mu nikada nije stigao iznijeti formalnu ponudu od deset posto profita jer je glumac vrlo brzo objasnio da zbog obveza prema franšizi o Bourneu nije dostupan. Cameron se zato našalio da bi Damon trebao prestati sam sebe kažnjavati zbog novca koji zapravo nikada nije ni bio službeno dogovoren. Uloga Jakea Sullyja na kraju je pripala tada mnogo manje poznatom Samu Worthingtonu, a "Avatar" je postao jedan od komercijalno najuspješnijih filmova svih vremena. Damon je svoju odluku poslije opisivao s humorom, ali je priznao da mu je žao što je propustio priliku surađivati s Cameronom, možda i više nego golemog honorara koji je mogao doći s njom.
Prije nego što je "Brzina" 1994. pretvorila Sandru Bullock u veliku holivudsku zvijezdu, uloga Annie Porter ponuđena je Halle Berry. No scenarij koji je Berry tada dobila u ruke očito se poprilično razlikovao od adrenalinskog spektakla koji je na kraju stigao u kina. Glumica je godinama poslije otkrila da joj se projekt u toj fazi jednostavno nije činio osobito uzbudljivim. "Autobus u verziji koju su meni ponudili nije ni napuštao parkiralište", našalila se. Budući da je upravo jurnjava gradskim ulicama autobusom koji ne smije usporiti ispod određene brzine postala srž filma, nije teško razumjeti zašto rani scenarij na nju nije ostavio snažniji dojam.
Uloga je na kraju pripala Sandri Bullock, koja je uz Keanua Reevesa snimila jedan od najvećih akcijskih hitova devedesetih. "Brzina" je zaradila više od 350 milijuna dolara diljem svijeta, osvojila dva Oscara u tehničkim kategorijama i snažno pogurala Bullock prema statusu jedne od najtraženijih glumica. Berry je poslije pogledala film i shvatila koliko se projekt promijenio od verzije koju je ona pročitala, a priznala je da je pomislila kako je mogla biti dio velikog hita.
Prije nego što je Ian McKellen navukao Gandalfov sivi plašt i uzeo čarobnjački štap, jedna od najvažnijih uloga u trilogiji "Gospodar" prstenova navodno je ponuđena Seanu Conneryju. Producenti su željeli veliko, prepoznatljivo ime za epsku ekranizaciju Tolkienovih romana, a nekadašnji James Bond činio se idealnim kandidatom. No Conneryja svijet Međuzemlja nije uspio osvojiti. Kako je poslije objasnio, pročitao je materijal, ali nije razumio priču ni fantastične elemente koji su je okruživali, pa nije želio prihvatiti projekt u koji nije bio siguran. Čak ni nakon što je pogledao završeni film nije promijenio mišljenje. "Pogledao sam film. I dalje ga ne razumijem", priznao je nekoliko godina poslije.
Odbijanje je postalo još poznatije zbog izvještaja da je Conneryju uz veliki honorar bio ponuđen i postotak zarade trilogije, zbog čega su mediji godinama nagađali da je potencijalno propustio stotine milijuna dolara. Ono što nije upitno jest da je Gandalf na kraju pripao Ianu McKellenu, koji je lik pretvorio u jednu od svojih najpoznatijih uloga i za Prstenovu družinu zaradio nominaciju za Oscara.
Sean Connery nije odbio samo Gandalfa. Među ulogama koje su mu ponuđene bila je i ona Hannibala Lectera u "Kad jaganjci utihnu". Redatelj Jonathan Demme želio je upravo Conneryja za ulogu briljantnog psihijatra i kanibala koji iz zatvorske ćelije pomaže mladoj agentici Clarice Starling u potrazi za serijskim ubojicom. No scenarij nije izazvao reakciju kojoj su se filmaši nadali. Demme je poslije ispričao da je Conneryju poslao scenarij, a odgovor je ubrzo stigao preko njegovih predstavnika. Glumac je priču smatrao "odvratnom" i nije mogao ni zamisliti da prihvati takvu ulogu. Nakon Conneryjeva odbijanja Demme se okrenuo Anthonyju Hopkinsu.
Sean Connery nije bio jedina velika zvijezda koja se povukla pred mračnim svijetom filma "Kad jaganjci utihnu". Redatelj Jonathan Demme želio je Michelle Pfeiffer za ulogu mlade agentice FBI-ja Clarice Starling, što je bio logičan izbor nakon njihove uspješne suradnje na komediji "Udana za mafiju". Pfeiffer je, međutim, scenarij doživjela znatno drukčije. Godinama poslije priznala je da ju je uznemirila količina zla u priči, a posebno njezin završetak. "Bila sam vrlo oprezna kada je riječ o Kad jaganjci utihnu. U tom je filmu bilo toliko zla", objasnila je. Najviše joj je smetao osjećaj da zlo na kraju ipak odnosi pobjedu, ponajprije zato što Hannibal Lecter uspijeva pobjeći. Kako je sama rekla, nije se osjećala ugodno s idejom da takvu poruku "pošalje u svijet".
Nakon što je Pfeiffer odustala, Clarice Starling na kraju je pripala Jodie Foster, koja je snažno željela ulogu nakon što je pročitala roman Thomasa Harrisa. Odluka se pokazala ključnom za film. Foster je suzdržanom, ali intenzivnom izvedbom stvorila jednu od najpoznatijih filmskih junakinja devedesetih i osvojila svog drugog Oscara za najbolju glumicu. "Kad jaganjci utihnu" pritom je ostvario povijesni uspjeh osvojivši pet najvažnijih Oscara, za film, režiju, glavnog glumca, glavnu glumicu i adaptirani scenarij. Pfeiffer je poslije priznala da je zbog konačnog rezultata osjećala određeno žaljenje, no nije skrivala da ju je upravo ono zbog čega je film postao toliko uznemirujuć i upečatljiv svojedobno navelo da ga odbije.
Prije nego što je Brad Pitt postao detektiv David Mills u mračnom trileru "Sedam", uloga je ponuđena Denzelu Washingtonu. Scenarij Andrewa Kevina Walkera, izgrađen oko serijskog ubojice koji svoje zločine temelji na sedam smrtnih grijeha, Washingtonu je u tom trenutku bio jednostavno previše sumoran. Glumac je poslije priznao da mu se priča činila "previše demonskom" te da nije želio sudjelovati u takvom projektu. Nije bio jedini koji je imao dvojbe oko filma, "Sedam" je zbog brutalne tematike, izrazito turobne atmosfere i šokantnog završetka bio daleko od konvencionalnog holivudskog trilera. Upravo su, međutim, ti elementi poslije postali njegov zaštitni znak.
Kada je Washington pogledao završeni film Davida Finchera, brzo je shvatio što je propustio. "Onda sam pogledao film i pomislio: 'Oh, zeznuo sam!'", prisjetio se uz zaključak da je na kraju ipak sve dobro ispalo. Brad Pitt je uz Morgana Freemana ostvario jednu od ključnih ranih dramskih uloga svoje karijere, dok je "Sedam" 1995. postao veliki hit i s vremenom stekao status jednog od najutjecajnijih trilera desetljeća. Washingtonu ta propuštena prilika nije ozbiljnije naštetila karijeri.
Prije nego što je Julia Roberts širokim osmijehom i zaraznim šarmom osvojila publiku kao Vivian Ward u "Zgodnoj ženi", među glumicama kojima se nudila glavna uloga bila je Meg Ryan, tada već velika zvijezda romantičnih komedija zahvaljujući filmu "Kad je Harry sreo Sally". Ryan je ulogu odbila, a nije bila jedina. S projektom su se u različitim fazama povezivale i druge poznate glumice, među njima Michelle Pfeiffer i Daryl Hannah. Tome je zasigurno pridonijela i činjenica da je film u početku bio zamišljen kao mnogo mračnija drama pod naslovom "3,000", s ozbiljnijim prikazom prostitucije, klasnih razlika i ovisnosti. Tek tijekom razvoja projekt je prerastao u romantičnu bajku po kojoj ga danas poznajemo.
Uloga Vivian na kraju je pripala tada 21-godišnjoj Juliji Roberts, koja još nije imala status velike holivudske zvijezde. "Zgodna žena" 1990. postala je golemi svjetski hit, a kemija Roberts i Richarda Gerea pretvorila ih je u jedan od najpoznatijih filmskih parova tog desetljeća. Roberts je za izvedbu osvojila Zlatni globus i dobila nominaciju za Oscara za najbolju glumicu, a Vivian Ward postala je uloga koja ju je lansirala među najveće zvijezde Hollywooda. Meg Ryan pritom nije dugo ostala bez vlastitih velikih romantičnih hitova, no teško je ne zapitati se koliko bi drukčije izgledala "Zgodna žena" da je Vivian dobila lice tadašnje kraljice romantičnih komedija.
