IZOLIRANA ZAJEDNICA
FOTO Carstvo pingvina i ovaca 'usred' oceana: Zbog Falklanda su Britanci i Argentinci išli u rat
Zamislite mjesto gdje pingvina ima stotine puta više nego ljudi, a ovce nadmašuju stanovnike u omjeru većem od stotinu prema jedan. To nije scena iz dokumentarca o prirodi, već svakodnevica na Falklandskim otocima. Ovaj izolirani arhipelag u južnom Atlantiku, poznat i kao Islas Malvinas, svijet je za sebe, komadić Britanije s pubovima i crvenim telefonskim govornicama, smješten usred surove ljepote krajolika kojim dominiraju vjetar, more i nevjerojatan životinjski svijet.
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Zamislite mjesto gdje pingvina ima stotine puta više nego ljudi, a ovce nadmašuju stanovnike u omjeru većem od stotinu prema jedan. To nije scena iz dokumentarca o prirodi, već svakodnevica na Falklandskim otocima. Ovaj izolirani arhipelag u južnom Atlantiku, poznat i kao Islas Malvinas, svijet je za sebe, komadić Britanije s pubovima i crvenim telefonskim govornicama, smješten usred surove ljepote krajolika kojim dominiraju vjetar, more i nevjerojatan životinjski svijet.
Zamislite mjesto gdje pingvina ima stotine puta više nego ljudi, a ovce nadmašuju stanovnike u omjeru većem od stotinu prema jedan. To nije scena iz dokumentarca o prirodi, već svakodnevica na Falklandskim otocima. Ovaj izolirani arhipelag u južnom Atlantiku, poznat i kao Islas Malvinas, svijet je za sebe, komadić Britanije s pubovima i crvenim telefonskim govornicama, smješten usred surove ljepote krajolika kojim dominiraju vjetar, more i nevjerojatan životinjski svijet.
Iako su otoci vjerojatno bili viđeni i ranije, povijest ih pouzdano bilježi tek od kasnog 16. stoljeća. Bili su potpuno nenaseljeni, bez autohtonog stanovništva, sve dok europski istraživači nisu stigli u ove vode. Prvo dokumentirano iskrcavanje pripisuje se engleskom kapetanu Johnu Strongu 1690. godine. Ploveći brodom Welfare, nazvao je kanal između dva glavna otoka "Falkland Sound", po vikontu Falklandu, a ime se kasnije proširilo na cijeli arhipelag.
Prvo trajno naselje osnovali su Francuzi 1764. godine u Port Louisu, dajući otocima ime Îles Malouines po luci Saint-Malo, iz čega je nastao i španjolski naziv Malvinas. Francuzi su ubrzo predali naselje Španjolcima. Gotovo istovremeno, Britanci su 1765. osnovali Port Egmont. Slijedila su desetljeća napetosti, povlačenja i povrataka, sve dok Ujedinjeno Kraljevstvo 1833. nije ponovno uspostavilo kontrolu, koju zadržava do danas.
Mirna izolacija brutalno je prekinuta 2. travnja 1982., kada je argentinska vojna hunta izvršila invaziju, nastojeći preuzeti kontrolu nad teritorijem koji Argentina i danas smatra svojim. Britanska premijerka Margaret Thatcher odgovorila je slanjem vojne ekspedicije na drugi kraj svijeta. Uslijedio je 74-dnevni rat koji je završio 14. lipnja predajom argentinskih snaga.
U sukobu je poginulo oko 900 ljudi, a posljedice su duboko obilježile identitet otočana. Njihova odanost Ujedinjenom Kraljevstvu dodatno je učvršćena referendumom 2013., kada je 99,8 posto birača glasalo za ostanak pod britanskom vlašću.
Unatoč tome, spor nije nestao. Argentina i dalje polaže pravo na otoke, redovito ih naziva Malvinas i to pitanje ostaje važan dio njezine vanjske politike. Iako danas nema oružanog sukoba, riječ je o dugotrajnom, zamrznutom teritorijalnom sporu koji i dalje povremeno izaziva političke napetosti.
Falklandski otoci danas su samoupravni britanski prekomorski teritorij. Imaju vlastiti parlament i vladu, dok su obrana i vanjska politika u nadležnosti Londona. No ono što ovaj prostor čini posebnim nije politika, nego svakodnevni život.
Na arhipelagu površine oko 12.000 četvornih kilometara (otprilike petina Hrvatske) živi tek oko 3.600 ljudi. Gotovo 80 posto stanovništva živi u glavnom gradu Stanleyju, šarenom naselju uz more koje više nalikuje većem selu nego glavnom gradu.
Ostatak populacije živi u unutrašnjosti poznatoj kao Camp – ogromna, vjetrovita prostranstva bez asfaltiranih cesta. Tamo su farme udaljene kilometrima, a svakodnevni život ovisi o malim zrakoplovima, brodovima i terenskim vozilima. U nekim dijelovima, najbliži susjed može biti sat vremena vožnje ili više. Zajednica je mala, ali nevjerojatno povezana. Svatko svakoga poznaje, vijesti se šire brzo, a osjećaj zajedništva je snažan. Istovremeno, život na otoku traži samostalnost – ljudi su navikli rješavati probleme sami, bez oslanjanja na “sustav” kakav postoji u velikim državama.
Obrazovni sustav na Falklandima temelji se na britanskom modelu, ali prilagođen maloj i izoliranoj zajednici. U Stanleyju djeluje jedina veća škola – Falkland Islands Community School koja pokriva osnovno i srednje obrazovanje. Djeca iz udaljenog Campa često pohađaju školu na daljinu ili borave u Stanleyju tijekom školske godine, ponekad i u učeničkim domovima. Za malu djecu postoje i “camp schools” – male škole s jednim učiteljem za više razreda. Nakon srednje škole, mnogi mladi odlaze u Ujedinjeno Kraljevstvo na daljnje obrazovanje. Vlada Falklanda često financira studije, ali to nosi i izazov, dio mladih se više ne vraća, što dodatno smanjuje ionako malu populaciju.
Ekonomija Falklanda oslanja se na ribarstvo, ovčarstvo i turizam. Lignje su najvažniji izvozni proizvod i čine više od polovice prihoda. Ovce, kojih ima oko pola milijuna – i dalje su simbol otoka, a vuna ostaje važna industrija. Turizam raste zahvaljujući netaknutoj prirodi i životinjskom svijetu. Unatoč izolaciji, standard života je relativno visok, a nezaposlenost vrlo niska.
Stanley, iako malen, ima sve što je potrebno: bolnicu, trgovine, školu, poštu, banku, pa čak i nekoliko pubova koji su srce društvenog života. Tamo se ljudi okupljaju, razgovaraju, igraju kvizove i dijele vijesti. Internet i dostava postoje, ali uz ograničenja. Paketi mogu putovati tjednima, a vremenski uvjeti često određuju ritam života. Letovi se odgađaju, brodovi kasne – i to je normalno. U Campu je život još izoliraniji. Ljudi su vezani uz prirodu, vremenske uvjete i godišnja doba. Vjetar gotovo nikad ne prestaje, a promjena vremena može biti nagla i dramatična.
Hrana na Falklandima zanimljiva je mješavina britanske tradicije i lokalnih resursa. Budući da se većina proizvoda uvozi, cijene su visoke, a dostupnost ograničena – ali to je potaknulo razvoj jednostavne, ali konkretne kuhinje. Najčešća jela uključuju: pečenu janjetinu (jedan od lokalnih specijaliteta), govedinu i jela s roštilja, ribu i plodove mora, posebno lignje, klasična britanska jela poput fish and chips, pita i variva Nedjeljni ručak često izgleda kao u Engleskoj – pečenje, krumpiri, povrće i umak. U pubovima se piju pivo i cider, a čaj je i dalje važan dio svakodnevice.
Zbog izolacije, ljudi često zamrzavaju hranu i planiraju obroke unaprijed. Svaka svježa pošiljka voća i povrća dočekuje se s veseljem.Unatoč malom broju ljudi, društveni život je iznenađujuće bogat. Organiziraju se sportski događaji, utrke konja, festivali i humanitarne večeri. “Sports Week” jedan je od najvažnijih događaja u godini, kada cijela zajednica sudjeluje u natjecanjima. Nekad svi zajedno idu na zimsko kupanje.. Zbog izolacije, ljudi su otvoreniji i spremniji na druženje. Gotovo svi sudjeluju u zajednici – bilo kroz volontiranje, sport ili lokalne događaje.
Na Falklandima ljudi su u manjini. Oko 500.000 ovaca znači da na svakog stanovnika dolazi više od 100 ovaca. Pingvina ima oko milijun, više od 250 puta više nego ljudi. Otoci su dom za pet vrsta pingvina: kraljevski, magareći (gentoo), žutouhi (rockhopper), makaroni i ogrličasti (Magellanic). Njihove kolonije su ogromne i spektakularne. Osim pingvina, tu su morski lavovi, tuljani i albatrosi – cijeli arhipelag zapravo je jedno od najvažnijih utočišta divljih životinja na južnoj hemisferi.
Dolazak na Falklande i danas je prava mala ekspedicija. RAF let iz Brize Nortona traje oko 18 sati uz zaustavljanje na Ascensionu. Postoji i tjedni komercijalni let iz Čilea preko Punta Arenasa. Mnogi posjetitelji dolaze brodom, kao dio ekspedicija prema Antarktici.
Na Falklandima ništa nije sasvim obično. To je mjesto gdje udaljenost nije samo geografska, već i način života, gdje priroda diktira pravila, politika nikad nije sasvim daleko, a zajednica, koliko god mala bila, drži sve na okupu.
