ĐIR PO SVIJETU
FOTO Najizoliranije zajednice na svijetu: Zabranjeni otok, 'ledeni pakao' i osamljenost planine...
Od prašuma Amazone do ledenih prostranstava Sibira, ovo je putovanje u najzabačenije kutke našeg planeta.
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
U eri globalne povezanosti, kada se čini da je svaki kutak Zemlje dostupan jednim klikom, teško je zamisliti da postoje mjesta i ljudi koji žive gotovo potpuno odsječeni od ostatka svijeta. Bilo da se radi o svjesnoj odluci o odbijanju kontakta, ekstremnim geografskim preprekama ili jednostavno o nasljeđu povijesti, ove zajednice opstaju u uvjetima koji su većini nezamislivi. Njihove priče svjedoče o nevjerojatnoj ljudskoj prilagodljivosti, ali i o krhkosti kultura koje se nalaze na rubu modernog doba. Od prašuma Amazone do ledenih prostranstava Sibira, ovo je putovanje u najzabačenije kutke našeg planeta.
U eri globalne povezanosti, kada se čini da je svaki kutak Zemlje dostupan jednim klikom, teško je zamisliti da postoje mjesta i ljudi koji žive gotovo potpuno odsječeni od ostatka svijeta. Bilo da se radi o svjesnoj odluci o odbijanju kontakta, ekstremnim geografskim preprekama ili jednostavno o nasljeđu povijesti, ove zajednice opstaju u uvjetima koji su većini nezamislivi. Njihove priče svjedoče o nevjerojatnoj ljudskoj prilagodljivosti, ali i o krhkosti kultura koje se nalaze na rubu modernog doba. Od prašuma Amazone do ledenih prostranstava Sibira, ovo je putovanje u najzabačenije kutke našeg planeta.
Čuvari otoka koji ne žele kontakt: Vjerojatno najekstremniji primjer izolacije predstavljaju Sentinelci, starosjedilački narod koji živi na otoku Sjeverni Sentinel u Bengalskom zaljevu. Oni su jedna od posljednjih zajednica na svijetu koja aktivno i dosljedno odbija svaki kontakt s vanjskim svijetom. Svaki pokušaj približavanja njihovu otoku nailazi na neprijateljski odgovor, najčešće u obliku kiše strijela ispaljenih s obale. Zbog toga je znanje o njihovoj kulturi, jeziku i načinu života iznimno ograničeno i temelji se uglavnom na promatranjima iz daljine.
Pretpostavlja se da žive kao lovci-sakupljači, na način života koji je vjerojatno vrlo sličan onome kakav su prakticirali njihovi preci tisućama godina. Njihova odlučnost u obrani vlastitog svijeta rezultirala je i tragičnim incidentima, poput smrti američkog misionara Johna Allena Chaua 2018. godine. Indijska vlada, svjesna opasnosti koje vanjski svijet nosi za Sentinelce, prvenstveno zbog bolesti na koje nemaju imunitet, proglasila je otok i okolne vode zabranjenom zonom. Zabranjen je pristup unutar pet nautičkih milja od obale, čime se pokušava osigurati opstanak ovog jedinstvenog naroda.
Život na najudaljenijem naseljenom otoku: Usred južnog Atlantika, na pola puta između Afrike i Južne Amerike, smjestio se Tristan da Cunha, arhipelag koji nosi titulu jednog od najudaljenijih naseljenih mjesta na svijetu. Najbliže kopno, Južna Afrika, udaljeno je oko 2400 kilometara. Na glavnom otoku, u jedinom naselju nazvanom Edinburgh of the Seven Seas, živi oko 240 stanovnika. Gotovo svi su potomci nekolicine obitelji koje su se ondje naselile početkom 19. stoljeća, zbog čega na otoku postoji tek mali broj prezimena koja potječu od prvih doseljenika.
Na otoku nema zračne luke, a jedina redovita veza sa svijetom su brodovi koji iz Cape Towna dolaze nekoliko puta godišnje. Putovanje traje oko šest dana i ovisi o vremenskim prilikama.
Život na otoku temelji se na poljoprivredi i ribolovu, s naglaskom na izlov jastoga, koji je glavni izvor prihoda. Unatoč izolaciji, zajednica je povezana putem interneta, no život i dalje diktiraju ritmovi prirode i oceana.
Ittoqqortoormiit, vrata u divljinu Grenlanda: Na istočnoj obali Grenlanda, okružen golemim prostranstvima leda, nalazi se Ittoqqortoormiit, jedno od najzabačenijih naselja na svijetu. Veći dio godine morski led otežava pristup brodovima, a najbliža zračna luka nalazi se u naselju Nerlerit Inaat, udaljenom oko 40 kilometara, do kojeg se dolazi helikopterom ili motornim sanjkama.
U ovom gradiću živi oko 350 ljudi, uglavnom Inuita, čiji se život djelomično i dalje oslanja na tradicionalni lov na tuljane, ribe i druge arktičke životinje, uz suvremene izvore prihoda i opskrbe. Smješten je uz Scoresby Sund, najveći sustav fjordova na svijetu, i u blizini najvećeg nacionalnog parka na planetu, što ga čini pravim ulazom u netaknutu arktičku divljinu.
Ojmjakon, ruski pol hladnoće: Duboko u Sibiru, u ruskoj republici Saha, smješteno je selo Ojmjakon, poznato kao jedno od najhladnijih stalno naseljenih mjesta na Zemlji. Zimske temperature ovdje redovito padaju ispod -50 °C, a najniže izmjerene vrijednosti u ovom području dosezale su oko -67,7 °C, dok se u nekim izvorima spominju i niže, neslužbene vrijednosti.
Zbog ekstremne hladnoće, tlo je trajno smrznuto, što otežava poljoprivredu i izgradnju modernih vodovodnih sustava. Život je potpuno prilagođen klimatskim uvjetima.
Stanovnici se prehranjuju mesom sobova, konja i ribom ulovljenom iz zaleđenih rijeka, a domove griju na drva i ugljen. Automobili se često ostavljaju upaljeni dulje vrijeme kako se motori ne bi smrznuli, a čak i najjednostavniji zadaci postaju borba s prirodom.
Pitcairn i potomci pobunjenika s broda Bounty. U južnom Pacifiku, na pola puta između Novog Zelanda i Perua, nalazi se otok Pitcairn, čija je povijest jedna od najpoznatijih pomorskih priča. Godine 1790. na otok su se naselili pobunjenici s britanskog broda HMS Bounty, predvođeni Fletcherom Christianom, zajedno sa svojim tahićanskim pratiteljima. Danas na otoku živi manje od 50 ljudi, gotovo svi izravni potomci pobunjenika
Pitcairn je britanski prekomorski teritorij, ali zbog svoje male populacije ima jednu od najmanjih samoupravnih zajednica na svijetu. Bez zračne luke ili velike luke, pristup otoku je iznimno težak. Opskrbni brod s Novog Zelanda dolazi nekoliko puta godišnje, a posjetitelji se moraju prebacivati manjim čamcima kako bi stigli do obale.
Otok Palmerston i nasljeđe jednog čovjeka: U sklopu Cookovog Otočja nalazi se koraljni atol Palmerston, čija je većina današnje populacije potomstvo jednog čovjeka. Englez William Marsters naselio se ovdje 1863. godine s tri žene, a danas gotovo svi stanovnici nose njegovo prezime. Zajednica je podijeljena u tri obiteljske grane, a život se odvija u ritmu koji je stoljećima ostao gotovo nepromijenjen. Struja je dostupna samo dio dana putem solarnih panela, a stanovnici ovise o ribolovu, sakupljanju kokosa i kišnice. Opskrbni brod posjećuje otok tek povremeno tijekom godine, donoseći namirnice i odnoseći lokalne proizvode, među kojima je i riba papagajka.
La Rinconada, grad na krovu svijeta: Visoko u peruanskim Andama, na nadmorskoj visini od oko 5100 metara, nalazi se La Rinconada, najviše stalno naseljeno mjesto na svijetu. Ovaj rudarski grad privukao je desetke tisuća ljudi u potrazi za zlatom, unatoč surovim životnim uvjetima. Zrak je rijedak, s približno upola manjom količinom kisika nego na razini mora, a grad nema razvijenu infrastrukturu poput kanalizacije ili sustava za odvoz otpada. Okoliš je ozbiljno zagađen živom koja se koristi u procesu izdvajanja zlata. Ipak, nada u bogatstvo drži ljude u ovom surovom okruženju, gdje se svakodnevni život često svodi na borbu za preživljavanje.
Socotra, jemenski "Galapagos": Otok Socotra, smješten u Indijskom oceanu između Roga Afrike i Arapskog poluotoka, često se opisuje kao jedno od najneobičnijih mjesta na Zemlji.
Zbog dugotrajne geološke izolacije, na otoku se razvio jedinstven biljni i životinjski svijet. Više od trećine biljnih vrsta ne postoji nigdje drugdje na planetu, uključujući i čuveno "zmajevo drvo" (Dracaena cinnabari) i stablo krastavca (Dendrosicyos socotrana).
Oko 60.000 stanovnika govori sokotranskim jezikom, južnosemitskim jezikom koji se tradicionalno prenosio usmeno i dugo nije imao standardiziranu pisanu formu. Njihov tradicionalni način života, usko povezan s prirodom, stoljećima je bio zaštićen izolacijom otoka.
Otočje Kerguelen, zemlja pustoši i znanosti: U južnom dijelu Indijskog oceana, daleko od svih kontinenata, nalazi se otočje Kerguelen, poznato i pod nadimkom "Otoci pustoši". Ovi vjetroviti i hladni otoci pod upravom su Francuske i nemaju stalnih stanovnika.
Jedinu ljudsku prisutnost čini skupina od približno 45 do 100 znanstvenika, inženjera i tehničkog osoblja koji rotirajuće borave u istraživačkoj bazi Port-aux-Français. Pingvina je, jasno vam je, puno više. Klimu karakteriziraju gotovo stalni snažni vjetrovi i hladno, kišovito vrijeme. Pristup je moguć isključivo istraživačkim brodom koji polazi s otoka Réunion, čineći Kerguelen jednim od najnepristupačnijih mjesta na Zemlji, rezerviranim uglavnom za znanstvena istraživanja i promatranje prirode.
