JEZIVE PROGNOZE
FOTO Ona je japanska Baba Vanga - Baba Manga! Neki još strepe zbog njenih predviđanja
Jedna rečenica iz gotovo zaboravljene japanske mange bila je dovoljna da pokrene lavinu, ne onu seizmičku, nego informacijsku. U stvarnom svijetu počele su se odgađati turističke rezervacije, društvene mreže punile su se kartama evakuacije i teorijama, a ime do tada poznato samo kolekcionarima manga odjednom je postalo globalno viralno: Ryo Tatsuki, žena koju su prozvali “japanska Baba Vanga”.
Priča počinje prije prave popularnosti interneta. Godine 1999. Tatsuki je objavila kratku mangu Watashi ga Mita Mirai (“Budućnost koju sam vidjela”). Nije to bio klasični strip, više dnevnik. U njemu je ilustrirala 15 snova koje je zapisivala između 1985. i 1999. godine: fragmente prizora, katastrofa, smrti poznatih ljudi, epidemija i neobjašnjivih događaja. Knjiga tada nije izazvala nikakvu posebnu reakciju. Smatrana je neobičnom i pomalo opskurnom, pa je godinama ostala tek kuriozitet za mali krug čitatelja.
Jedna rečenica iz gotovo zaboravljene japanske mange bila je dovoljna da pokrene lavinu, ne onu seizmičku, nego informacijsku. U stvarnom svijetu počele su se odgađati turističke rezervacije, društvene mreže punile su se kartama evakuacije i teorijama, a ime do tada poznato samo kolekcionarima manga odjednom je postalo globalno viralno: Ryo Tatsuki, žena koju su prozvali “japanska Baba Vanga”.
Priča počinje prije prave popularnosti interneta. Godine 1999. Tatsuki je objavila kratku mangu Watashi ga Mita Mirai (“Budućnost koju sam vidjela”). Nije to bio klasični strip, više dnevnik. U njemu je ilustrirala 15 snova koje je zapisivala između 1985. i 1999. godine: fragmente prizora, katastrofa, smrti poznatih ljudi, epidemija i neobjašnjivih događaja. Knjiga tada nije izazvala nikakvu posebnu reakciju. Smatrana je neobičnom i pomalo opskurnom, pa je godinama ostala tek kuriozitet za mali krug čitatelja.
Sve dok stvarnost nije sustigla jednu rečenicu. Na naslovnici stare naklade stajala je kratka bilješka:“Velika katastrofa u ožujku 2011.” Tog ožujka 2011. Japan je pogodio razorni potres i tsunami u Tohokuu. Nakon tragedije netko je pronašao zaboravljenu mangu i u tom trenutku počeo je mit. Knjiga je rasprodana, cijena joj je skočila, a autorica koja je desetljećima živjela anonimno postala je predmet analiza, dokumentaraca i beskrajnih rasprava.
No ključna činjenica često se gubila u senzaciji: zapis nije sadržavao lokaciju, vrstu katastrofe ni detalje. Tek nakon događaja ljudi su ga povezali s potresom. Takvo naknadno uklapanje naziva se retroaktivno tumačenje, mozak vidi događaj pa unatrag traži simbol koji ga “predviđa”.
Kako je popularnost rasla, fanovi su počeli kopati po svakom crtežu i svakoj rečenici. U snovima su pronašli razaranje Kobea prije potresa 1995., viziju smrti Freddieja Mercuryja 15 godina unaprijed, pa čak i smrt princeze Diane i još nekih poznatih osoba. Naravno, tek nakon što je do tih događaja došlo.
U zapisu iz 90-ih od raznih tumača navodno je prepoznat i “nepoznati virus” 2020. koji će zahvatiti svijet i nestati, tumačenje koje je povezano s pandemijom COVID-19. Zajedničko svim tim primjerima jest ista logika: općeniti opis dobiva konkretno značenje tek nakon što se stvarni događaj već dogodio. Snovi koji se nisu poklopili ostaju zaboravljeni, a podudarnosti se pamte. Tako nastaje reputacija proročice.
Godine 2021. objavljeno je prošireno izdanje mange. Upravo ono pokrenulo je novi val fascinacije i straha. U jednoj viziji opisano je golemo puknuće oceanskog dna između Japana i Filipina i tsunami veći od onoga iz 2011. Ubrzo se internetom proširio i navodni točan trenutak katastrofe: 5. srpnja 2025. u 4:18 ujutro.
U istočnoj Aziji priča je počela živjeti vlastitim životom. Na forumima su se dijelili planovi bijega, na društvenim mrežama širile su se simulacije vala, a dio putnika počeo je odgađati ljetna putovanja u Japan. Japanska meteorološka agencija morala je javno ponavljati da se potresi ne mogu predvidjeti i da nema nikakvih neobičnih seizmičkih znakova.
Datum je došao. I prošao. Bez katastrofe. To, međutim, nije ugasilo legendu. Jer priče o proročanstvima ne opstaju zbog točnosti nego zbog osjećaja smisla. U svijetu punom slučajnosti ljudi prirodno traže obrazac i često ga pronađu tek nakon što znaju ishod. Retroaktivno tumačenje pretvara simbol u predviđanje, a podudarnost u dokaz.
Manga Ryo Tatsuki zato je postala zanimljiv kulturni fenomen: ne potvrda vidovitosti, nego primjer kako nastaju moderni mitovi. I upravo zato, svaki put kad se dogodi nova katastrofa, internet će se ponovno vratiti starim stranicama tražeći rečenicu koja je “sve već znala”.
