Otkrivamo Tepešov ratni put služenja civilnog vojnog roka

Bilo je to teško, mučno vrijeme. Bojišnica prema Bruxellesu bila je najzahtjevnija. Hrvatska je trebala svoje najbolje sinove i kćeri, prisjeća se jedan od dragovoljaca civilnog vojnog roka te davne 2005. godine.

Ivan Tepeš, dodaje uz grč na licu naš sugovornik, vidljivo pun trauma, prvi je stao u obranu hrvatskih nacionalnih interesa i prijavio se na tu tešku zadaću, ne znajući hoće li svoj dom vidjeti u 16 ili u 17 sati svakog radnog dana. 

Čvrsti, pravi muškarci

- Današnja mladež je neodgovorna, sve im je ponuđeno na tanjuru. Ne znaju spojit' kabel kompjutera s monitorom, a da ne zovu IT stručnjake - s gorčinom govori suborac Ivana Tepeša. U civilnom vojnom roku stvara se karakter, čvstina, to su pravi muškarci, dodaje drugi sugovornik.

- Tepeš i mnogi drugi te 2005. godine nije spavao od 8 do 16. Satima je čekao vrijeme za gablec. Nesebično je preturao po papirima, nosio ih službenicima Ministarstva za europske integracije - kaže ovaj prekaljeni borac Bruxelles bojne. Svjedoči da je Tepeš prošao niz opasnih situacija u minskim poljima.

- Pa znate li vi koliko je puta uspješno odigrao Minesweeper? Mislite da je to lako? Današnji mladići imaju tablete, igraju Angry Birds, dok je on izbjegavao mine Minesweepera. Pa njega su lovili brojni duhovi Pac Mana, On je jedini došao do razine grožđa u Pac Manu, dok su brojni naši kolege skončali već na razini trešnje ili jagode - s ogorčenjem u glasu govori ovaj sugovornik.

Odlazak u nepoznato

Treći suborac, jedan od prekaljenih ratnika za boljitak domovine, kaže ovo: 

- Svi koji misle da to lako, stavite se u njegovu situaciju. Mi smo radili svaki radni dan, od ponedjeljka do petka, pazite, od ponedjeljka do petka, puno radno vrijeme. Vani je bilo i do minus pet stupnjeva, a u Ministarstvu su nafrljili grijanje na plus 25. Koliko smo samo znoja prolili, a sad nas se proziva. A tek petak? Pa zar je lako otići u nepoznato, izvan Ministarstva, u podne, a ne znate gdje ćete sjest' popit' piće? Ajde vi to napravite, kad ste face, pogotovo ako radite u privatnoj tvrtki. Eeeeee, moj pripjatelju, Sve su to ostaci jugokomunističke bande koje treba lustrirat' - prepričava potresno svjedočanstvo Tepešov suborac. 

Sam Ivan Tepeš nevoljko priča o traumama civilnog služenja vojnog roka. Tek nam je dometnuo:
- Opet bih sve ponovio za dobrobit svoje domovine - kaže ovaj skromni ali hrabri civilni vojnik.

Mala napomena: Ovo je satirični prilog o satiričnim društveno-političkim idejama