Ovo je lista najpopularnijih pasmina pasa u Hrvatskoj! Neke brojke će vas jako iznenaditi...

Danas se obilježava Svjetski dan štenaca, psića koji su simbol radosti, igre i bezuvjetne ljubavi, koji lako osvajaju srca ljudi. Tim povodom 24sata ekskluzivno donose podatke o broju štenaca određenih pasmina kojui su došli na svijet u Hrvatskoj prošle godine, kao i onih koji su uvezeni u našu zemlju i kojima je pritom nostrificirana rodovnica u Hrvatskom kinološkom savezu.

Hrvatski kinološki savez na svojoj je skupštini i ove godine članovima predstavio detaljna izvješća o leglima i štencima koji su došli na svijet, a koji su dobili i rodovnike Hrvatskog kinološkog saveza. Na top-listi najpopularnijih pasmina u zemlji, a u brojkama su štenci koji su uvezeni u Hrvatsku te im je HKS nostrificirao rodovnice, već se neko vrijeme izmjenjuju dvije hrvatske autohtone pasmine, istarski kratkodlaki goniči i posavski goniči. Potonji prednjače po broju štenaca koji su dobili rodovnice u prošloj godini, njih čak 895 je došlo na svijet u 2025., slijede ih njemačkih ovčari s 632 štenca pa istarski kratkodlaki goniči (590 štenaca), alpski brak jazavčari pa engleski seteri, labrador retervier, njemački ptičari kratke dlake, oštrodlaki njemački ptičari, patuljasti šnauceri i belgijski ovčari malinois.

Velike se promjene nisu dogodile ni među sportskim pasminama, kako se u kinologiji nazivaju sve pasmine koje nisu na popisu lovnih. Nastavlja se pad popularnosti francuskih buldoga, koji su pali na 10. mjesto ljestvice nelovnih pasmina. Taj pad je prije svega rezultat novih uvjeta za uzgoj te pasmine, u kojima se traži provođenje takozvanog BOAS testa dišnih puteva za sve pse koji se uvode u uzgoj. Test su razvili znanstvenici s Cambridgea, a u Hrvatskoj ga provode licencirani veterinari. Svim budućim kupcima ove pasmine svakako se preporuča da inzistiraju od uzgajivača na uvidu u takve testove, koji su veliko jamstvo da će i potomci tih pasa dobro disati. Od njih su popularniji ove godine male i patuljaste pudle, rotvajleri, američki stafordski tereijeri, njemački patuljasti špicevi, ali i romanjanski psi za vodu ili lagotto romagnolo. Ovu talijansku pasminu znamo i kao lovce na tartufe, sve su popularniji zbog činjenice da imaju dlaku koja ne opada i ne izaziva alergije, raste im popularnost u cijelom svijetu, a za sve je prilično značajna i kujica Orca iz Rijeke, koja je prije tri godine proglašena najljepšom na najvećoj i najstarijoj izložbi pasa na svijetu, Cruftsu koji se održava u engleskom Birminghamu. I za tu pasminu postoji niz genetskih testova koje provode odgovorni uzgajivači, pa i tu valja upozoriti sve koji razmišljaju o nabavci takvog psa da obrate pozornost na uzgajivače i traže samo one koji testiraju svoje pse. 
U SAD-u su na vrhu top liste najpopularnijih pasmina od 1991. godine bez prekida bili labrador retriveri, ali od 2022. na vrhu te ljestvice zasjeli su francuski buldozi. Na vrhu liste u SAD-u još su zlatni retriveri, njemački ovčari, a pudle su ispale iz TOP 5 pasmina i na njihovo su mjesto ušli jazavčari. I kod nas pudle zadnjih godina doživljavaju svoj revival, ukupno su prošle godine u Hrvatskoj na svijet došla 378 šteneta pudli i po tome bi oni bili sedma najpopulrnija pasmina u zemlji. No, pudle su, prema standardima Svjetske kinološke organizacije, klasificirane po veličini, dijele se na male, srednje, toy i velike pudle, pa tako i naš HKS izdaje rodovnike i odvojeno registrira štence. A po toj klasifikaciji daleko su najzastupljenije male ili patuljaste pudle, one od 28 do 35 centimetara visine (toy pudle još su manje, idealna im je visina 25 centimetara).

Francuski buldozi su u svijetu posljednjih desetljeća doživjeli apsolutno najveći rast popularnosti, bili su pasmina pred izumiranjem, a sada ih mnogi žele i kao statusni simbol. Na žalost, rast popularnost doveo je i do hiperprodukcije, pa je mnogo francuskih buldoga u takozvanim egzotičnim i nestandardnim bojama. Premda te boje nisu dopuštene u uzgoju, psi tih boja ne mogu na izložbe a one nose i genetske poremećaje, cijena takvih štenaca je bila neko vrijeme ekstremno visoka, ali se posljednih godina zbog neodgovornih uzgajivača takvi pse sve češće nalaze napušteni i u azilima. I rast popularnosti romanjanskih pasa za vodu ili lagotto romagnola nosi sa sobom izazove za ozbiljne uzgajivače. Ta se pasmina doista ne linja, vrlo su uredni i čisti psi, ali isto tako i iznimno aktivni. Ako im se ne omogući dovoljno kretanja i vježbe, postaju nervozni, mogu biti i anskiozni. Ozbiljni uzgajivači rade i brojne genetske testove za tu pasminu kako bi spriječili neke neurološke poremećaje karakteristične za njih, ali na žalost je mnogo i onih koji to ne čine. Mogao bi biti zabrinjavajući rast popularnosti belgijskih ovčara malinois, to je izuzetna radna pasmina za čije držanje treba veliko znanje i odgovornost. Takav pas u rukama vlasnika koji se s njime ne bave, ne školuju ih ili ih ne drže kako treba može predstavljati opasnost za okolinu, pa nije čudno da je posljednjih godina sve više incidenata u kojima sudjeluju psi te pasmine ili nalik na tu pasminu. Nije stoga slučajno da neki od uzgajivača i kinologa s kojima smo razgovarali poručuju:  "Za neke bi pasmine čija popularnost ekstremno raste trebalo uvesti testove i posebne dozvole za držanje, a o nekima budući vlasnici, na žalost, imaju posve krive predodžbe. Kad ih nabave i shvate da to nije pas za njih, moraju se suočiti s problemom da tom psu možda treba naći novi dom."

Zanimljivo je napomenuti da je, osim neodgovornog uzgoja pasa bez rodovnica, bez uzgojnih pregleda i genetskih testova, u zadnje vrijeme prisutan i novi trend koji stiže iz SAD-a. Ondje je je silno porasla popularnost takozvanih hibridnih pasmina, križanaca navodno čistokrvnih pasa koji se još nazivaju i "dizajnerskim pasminama".
No, upozoravaju stručnjaci, ne nasjedajte na priče o hibridnim pasminama koje se nazivaju spojem imena pasmina iz kojih su navodno nastali (cockapoo, labradoodle, cavapoo i slično). Ovih je dana objavljeno novo istraživanje britanskog Royal Veterinary Collegea koje je otkrilo da tri popularna križanca pudla (često se zajednički nazivaju „doodles“) – cockapoo, labradoodle i cavapoo – često pokazuju višu razinu nepoželjnog ponašanja nego njihove čistokrvne pasmine iz kojih su navodno nastali. Kao prvo takvo istraživanje u Ujedinjenom Kraljevstvu, ovi rezultati dovode u pitanje raširena uvjerenja da su psi iz skupine „doodle“ lakši za dresuru ili posebno prikladni za obiteljske domove s djecom u usporedbi s čistokrvnim psima. Rezultati također pružaju važne informacije koje mogu pomoći budućim vlasnicima pri odlučivanju koju vrstu psa primiti u svoju obitelj.
Analiza je obuhvatila oko 9.400 pasa u Ujedinjenom Kraljevstvu, pri čemu su podaci prikupljeni putem standardiziranog upitnika za procjenu ponašanja (C-BARQ), a rezultati su uspoređeni s ponašanjem njihovih čistokrvnih roditeljskih pasmina. Rezultati pokazuju da križanci u značajnom broju slučajeva pokazuju više razine nepoželjnog ponašanja nego njihovi roditelji. U približno 44% usporedbi zabilježeno je lošije ponašanje, dok su u manje od 10% slučajeva križanci pokazali prednost. U preostalim slučajevima nije bilo značajne razlike. To upućuje na opći trend, ali ne i univerzalno pravilo.
Među analiziranim križancima, cockapoo se ističe kao pasmina s najizraženijim odstupanjima. Pokazao je lošije rezultate u čak 16 od 24 kategorije ponašanja, uključujući veću razinu agresije prema vlasnicima, veću sklonost sukobima s drugim psima, pojačan strah i izraženiju separacijsku anksioznost. Cavapoo također pokazuje određene poteškoće, osobito u područjima straha, anksioznosti i reaktivnosti, pri čemu je lošiji u 11 od 24 kategorije. 
Najčešće identificirani problemi ponašanja uključuju agresiju (prema ljudima ili drugim psima), strah od nepoznatih situacija ili podražaja, pretjeranu uzbuđenost, separacijsku anksioznost te slabiju treniranost. Međutim, istraživači naglašavaju da se ti rezultati ne mogu tumačiti isključivo kroz genetiku. Ponašanje pasa uvijek je rezultat složene interakcije nasljednih predispozicija i okolišnih čimbenika.
Važan dio objašnjenja leži i u očekivanjima vlasnika. “Doodle” psi često se promoviraju kao idealni obiteljski ljubimci – laki za dresuru, prijateljski i pogodni za život s djecom. Takva percepcija može dovesti do nedovoljne ili nedosljedne dresure, kao i do neadekvatnog razumijevanja potreba psa. Posljedično, problemi u ponašanju mogu biti više povezani s načinom držanja i odgoja nego sa samom genetikom.
Istraživanje također sugerira da određene razlike mogu biti povezane s veličinom pasa – manji križanci, poput cockapooa i cavapooa, mogu biti skloniji strahu i reaktivnosti. Zaključno, ova studija ne implicira da su “doodle” križanci inherentno problematični psi, već upozorava da su popularni mitovi o njihovoj naravi često pojednostavljeni ili neutemeljeni. Važno je reći i da ne postoje jasne evidencije o uzgoju ovakvih pasa, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi ni da su oni križanci točno određenih pasmina. Štoviše, veća je vjerojatnost da ti psi nisu potomci stvarnih i pravih labradora i pudli, na primjer, jer stvarne i zdrave labradore i pudle, s rodovnicima i uzgojnim dozvolama, uzgajivači i ne smiju pariti da bi dobili križance bez rodovnika.