Svi imamo omiljenu hranu. Nešto što ne odbijamo. Za mene je to hobotnica ispod peke. Ali koliko god je volim, ona je sporedna u životu. No za jednog gospona hrana je sve u životu. I to grah. Samo grah.
Posvetio sam život grahu i nije mi žao, volim ga više od žena...
U desetom selu živi Antun-tun, u njega je malko neobičan um. On svaki posao na svoj način radi.. Idu prvi stihovi legendarne pjesme Grigora Viteza, koja sjajno opisuje i jednog Britanca...
Na zapadu Walesa u Port Talbotu stanuje gospodin Captain Beany (Kapetan grah) Da, to mu je pravo ime. Promijenio ga je 1991. godine. Prije toga bio je Barry Kirk, normalan tip s normalnim poslom u državnoj firmi, ali nije bio sretan.
Usrećivao ga je grah, kojemu je posvetio svoj cijeli život, ali i pomaganje ljudima. Prisvojio je personu 'Captain Beanyja' i počeo sudjelovati u raznim humanitarnim eventovima. Kaže da je kroz svoj alter ego na taj način prikupio više od milijun kuna.
Također je i ponosni vlasnik Guinnessova rekorda. Jednom je prilikom za humanitarne svrhe proveo 100 sati bez prestanka u kadi punoj graha, koju je onda i degustirao prilikom izlaska.
- Ljude veseli ova persona. Uvijek mi prilaze i traže fotografiju - kaže Beany, koji izbjegava sve druge hrane. Tvrdi da zadnjih desetljeća konzumira ekskluzivno grah.
Uz to svako jutro na sebe nanosi ogromne slojeve narančaste boje, jedno od odijela posvećenih grahu koje posjeduje, a na glavu je, za humanitarne svrhe, dao tetovirati 60 'fažola'.
Sreće u ljubavi nema. Prije je imao nekoliko dugih veza, ali otkad je promijenio sve oko sebe, pravu ne može pronaći. Zbog toga je i malo tužan, ali priznaje da mu je grah bitniji od žena. Čak je i cijelu kuću uredio kao hommage svojoj najdražoj hrani.