Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
53 komentara

Smirena životinja i samotnjak: Ris ljude promatra iz daljine...

Risovi kao velike mačke vole markantne objekte u šumi poput starih šumarskih štala, derutnih kućica, ali za njih je to super. Tamo puštaju dlaku, ostavljaju miris te izmet i urin

Foto: Vedran Slijepčević

U skrovitim područjima Gorskoga kotara, Like, Velebita i Dinarskoga gorja, daleko od ljudske ruke i pogleda, živi otprilike 50 risova.

Uz vuka i medvjeda, on je jedan od tri divlje zvijeri u Hrvatskoj, a kod nas je i zaštićena vrsta.

- Naša cijela populacija nastala je od šest jedinki. Uneseni su iz Slovačke u Hrvatsku prije 45 godina. Zadnji podatak imamo da je 1903. na Risnjaku odstrijeljen naš posljednji autohtoni ris. Punih 70 godina kod nas nije bilo te divlje zvijeri - rekao nam je Marko Modrić, čuvar prirode u Javnoj ustanovi Priroda, koji se brine o ovim posebnim životinjama.

U suradnji s Veterinarskim fakultetom u Zagrebu i Veleučilištem u Karlovcu, od 2015. godine radi na projektu obilježavanja risova. Dosad su ih “uhvatili” tri. Nakon Gorana ZiP-a, Burnija ZiP-a, prije tri tjedna u zaleđu Lič polja, u bitorajskim šumama, u zamku se uhvatio Marko ZiP, mužjak težak 21 kg.

- Nevjerojatna je slučajnost da se ris uhvatio u kaveznu zamku doslovno nekoliko minuta prije nego što sam došao na teren kako bih deaktivirao zamku zbog previše snijega i otežanog pristupa lokaciji - čudio se Marko, koji je do te zamke hodao puna dva sata.

Iznenađujuće je i to što je Marko ZiP “nasjeo” vrlo brzo, samo 15 dana nakon što je zamka postavljena. Obilježen je GPS ogrlicom, koja je programirana da godinu dana šalje podatke o pozicijama njegova kretanja goranskim šumama. Za godinu dana će automatski pasti s njega.

Foto: Josip Kusak Istraživači iz Javne ustanove Priroda i zagrebačkog Veterinarskog fakulteta te Veleučilišta u Karlovcu zajedno rade na projektu

Risovi kao velike mačke vole markantne objekte u šumi poput starih šumarskih štala, derutnih kućica, ali za njih je to super. Tamo puštaju dlaku, ostavljaju miris te izmet i urin. Takva mjesta mi koristimo da instaliramo zamku. Bez ikakvih mamaca, možda ponekad pokoje perce. Čisto da ga se malo zaintrigira, govori nam Marko, koji susret s imenjakom opisuje kao čisti nalet adrenalina.

- Marko ZiP mi je drugi ris s kojim sam se susreo uživo, ali i drugi put je bio kao prvi. To svakodnevno iščekivanje, pa onda saznanje da se uhvatio, zaista je avantura - kaže.

Inače živi u Rijeci, ali kad se ris uhvati u zamku, automatski mu dođe obavijest na mobitel. Bez obzira na vremenske uvjete i doba dana i noći, sjeda u auto kako bi što brže došao do teško prohodnog terena. Kad zapadne snijeg, šetnja traje po nekoliko sati. Najčešće se to događa veljačom i ožujkom jer je tad vrijeme parenja. Risovi “vrludaju” šumama i izrazito su aktivni, za razliku od ostalih doba godine, a čuvari to znaju jer na tim predjelima postavljaju i foto zamke.

Foto: Vedran Slijepčević Nakon Gorana ZiP-a i Burnija ZiP-a, u zaleđu Lič polja u zamku se prije tri tjedna uhvatio Marko ZiP, mužjak od 21 kilogram

Poznaju ih po tragovima

- U potrazi su za ženkom, obilaze teritorije, a nama je tad veća mogućnost da se jedinka ulovi - rekao je. Svaki podatak im je vrlo važan zbog izrazito male populacije.

Trenutačno su sve zamke deaktivirali jer im je loša prohodnost zbog snijega, koji je krajem veljače i početkom ožujka u pojedinim dijelovima dosezao metar i pol.

Foto: Vedran Slijepčević

- Iako brojnost nije velika, zanimljivo je da je ris teritorijalna životinja. Kod mužjaka je to površina kretanja od 200 do čak 400 metara kvadratnih. Danju se odmara na nekom mirnome mjestu, a sa zalaskom sunca kreće u potragu za hranom. Najčešće jede srneću divljač. Kad nešto ulovi, dolazi na to mjesto hraniti se šest dana, dok sve ne pojede. Životinja je koja traži mirne šumske predjele, a kreće se samostalno. Baš su individualci, rekao bih čak samotnjaci. Mužjak i ženka nalaze se samo u vrijeme parenja - rekao je Marko.

Ris doživi 10-12 godina, a najčešće ima oko 21 kilogram. Nema ih u nizinama, pa čak ni na planinama poput Biokova u Dalmaciji.

Mještani “osjete” njegovu prisutnost tek po tragovima koje ostavlja. Zbog toga ih Marko iz milja zove “duhovi šume”.

Foto: Privatni album Ris Marko ZiP zove se isto kao čuvar iz Javne ustanove Priroda koji ga je pronašao u zamci

Dolaze nam novi risovi

- Još kad uzmem u obzir njihov tajanstven i egzotičan izgled, te velike oči i ‘čuperke’, kratak rep, njihovo nečujno kretanje...Zaista nemam druge usporedbe koja bi ih bolje opisala - istaknuo je.

Blizak susret s risom nije opasnost jer su vrlo smirene životinje, a čovjek ne treba paničariti ili bježati.

Ipak, moglo bi se reći da mu ljudsko društvo i nije baš po volji jer čovjeku nikad neće prilaziti.

- Gorana ZiP-a uhvatili smo prateći njegov plijen. Srne bi zaklao u Delnicama, otprilike 40-ak metara od kuća. Ljudi nisu ni znali. Gledali smo preko GPS-a i kako se kreću u Bribirskoj šumi, gdje ima dosta raštrkanih i naseljenih kućica. Oni tuda nesmetano prolaze, a mještani nemaju pojma - rekao je Marko te dodao da im se ponekad, tek na sekundu, pogled susretne u daljini.

Životinje iz autohtone populacije preživjele su jedino u izoliranim područjima Albanije, Makedonije, Kosova i Crne Gore. Naša dinarska populacija trenutačno izumire ponajviše zbog parenja u srodstvu. Kako se više ne bismo doveli u situaciju da se u našim krajevima istrijebi ova osjetljiva životinja, provodi se projekt “LIFE Lynx”.

- Zaustavljanje izumiranja risa želimo postići uvođenjem 14 životinja iz Slovačke i Rumunjske u Hrvatsku i Sloveniju. U Hrvatsku će biti ispuštene četiri jedinke risa, a u Sloveniju 10, i to pet u dinarsko i pet u alpsko područje. Naseljavanjem u slovenski dio Alpa nastoji se povezati izolirane alpske i dinarske populacije kako bi se omogućio prirodan protok gena između njih - rekla nam je Magda Sindičić s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Projekt će se provoditi do ožujka 2024. godine. A u Europi ih ima najviše na Karpatima i u Skandinaviji. Ti su krajevi najdulje bili izolirani.

Risa Tomu su, nažalost, ubili

- Govorimo o funkcionalnom staništu koje ris ispunjava. Ako imate risa i vuka, to znači da imate dovoljno šuma i da je ekosustav u balansu. Tu je i civilizacijski i kulturološki dio. Znati da imamo te zvijeri u našim šumama koje nas fasciniraju... To je sasvim drugi osjećaj - rekao je Marko.

Risove ugrožava i krivolov, za koji nitko dosad nije odgovarao, a kazne za njihovo ubijanje penju se do 40.000 kuna. Primjerice, za smrt obilježenog risa Tome istraživači su sredinom 2013. doznali tako što mu se misteriozno izgubio signal s GPS ogrlice. Najvjerojatnije su ga nezakonito ubili lovci u blizini Drežnice u Karlovačkoj županiji. Tad je bio osmi obilježeni ris u Hrvatskoj. Risovi koje trenutačno prate čuvari prirode u suradnji s istraživačima s fakulteta, nasreću, nisu to doživjeli.

Možda vas zanima i ovo:
Naši partneri pišu
Message