Želite li pronaći ljubav? Samo pošaljite pismo ovom - hrastu

Takozvani 'Mladoženjin hrast', stablo je staro 500 godina i vjerojatno je jedino u svijetu koje ima svoju vlastitu poštansku adresu. Zapravo, ovaj hrast prima oko 40 pisama svaki dan i više od 1000 na godinu.

Pisma koja svakodnevno dolaze čuvenom hrastu šalju uglavnom ljudi koji traže ljubav diljem svijeta u nadi da će jednog dana netko pročitati njihovo pismo i odgovoriti na njega.

Unatoč činjenici kako danas postoji veliki broj internetskih servisa za susrete, slanje pisma stablu u Njemačkoj teško zvuči kao jedan od efikasnijih načina za pronalaženje ljubavi svog života, međutim, za prave romantike ne postoje nikakve zapreke da i na ovaj način pronađu srodnu dušu. 

Njemački mediji pišu kako postoji nešto vrlo čarobno vezano uz ovaj običaj, odnosno slanju pisma i čekanju da sudbina odradi svoju čaroliju, pa je tako 'Mladoženjin hrast' i danas vrlo popularan unatoč svim čudima koje pruža digitalno doba.

- Postoji nešto vrlo čarobno i romantično vezano za sve ovo - govori 72-godišnji poštar koji dugi niz godina dostavlja pisma 'Mladoženjinom hrastu'.

- Na internetu ljude spajaju činjenice i interesi, ali kada je u pitanju hrast, tu se radi o prelijepoj slučajnosti, odnosno o sudbini - kaže on.

Tajno se dopisivali preko hrasta

Najpopularniji hrast na svijetu nalazi se u šumi Dodauer u Njemačkoj u regiji Eutin i živ je posljednjih 500 godina, ali je široj javnosti postao poznat 'tek' posljednjih 100 godina. Hrast se, naime, našao u centru pozornosti davne 1890. godine kada se lokalna djevojka imena Minna zaljubila u mladog proizvođača čokolade Vilhelma, ali je njen otac, koji se protivio toj ljubavnoj, zabranio viđanje mladog zaljubljenog para. Umjesto odustajanja od ljubavi, mladi par se nastavio dopisivati u tajnosti tako što su svoja ljubavna pisma slali jedno drugome ostavljajući ih u posebnoj rupi čuvenog hrasta, pa je tako ovo stablo dobilo ime po kojemu je i danas vrlo popularno - 'Mladoženjin hrast'.

Prema drevnoj predani i originalnoj priči koja i danas kruži među lokalnim stanovništvom, mladi dvojac oženio se pod krošnjama hrasta 2. lipnja 1891. godine. Pod istim onim stablom koji je njihovu zabranjenu ljubav ipak uspio održati živom. 

Pisma u rupi hrasta

Priča ovog ljubavnog para ubrzo se počela širiti Eutinom i njegovom širom okolicom pa su ljudi koji nisu uspijevali pronaći ljubav na konvencionalan način počeli donositi pisma i ostavljati ih u rupi hrasta. 

Do 1927. popularni hrast postao je poznat i Njemačkoj pošti koja mu je dodijelila poseban poštanski broj, pa su tako ljudi diljem te zemlje, čak i oni koji nisu živjeli u Njemačkoj, mogli slati pisma - hrastu.

Ipak, postojalo je jedno pravilo koje se i danas poštuje, a to je da posjetitelji 'Mladoženjinog hrasta', nakon što otvore pismo, isto moraju vratiti nazad u rupu hrasta, odnosno u njegov poštanski pretinac. Ako netko želi odgovoriti na neko od pisama, može ga uzeti, međutim, ostala pisma mora vratiti nazad.

- Hrast prima preko tisuću pisama na godinu - kazao je glasnogovornik Njemačke pošte, kazavši kako najviše pisama dolazi tijekom ljeta.

- Pretpostavljam da je to vrijeme kada se većina ljudi želi zaljubiti - kazao je. 

Odgovoran je za preko 100 sklopljenih brakova

Prema dostupnim podacima koje je objavio BBC, čuveni 'Mladoženjin hrast' odgovoran je za preko 100 sklopljenih brakova, kao i veliki broj drugih ljubavnih veza. 

Ako ne vjerujete u gore spomenute podatke, svjedok vremena, ali i nekih bitnih događaja vezanih za 'Mladoženjin hrast' zasigurno je Karl Heinz Martens, poštar koji posljednjih 20 godina dostavlja pisma ljubavnom hrastu.

Prema dostupnim podacima, legendarni poštar Martens, nakon što se pojavio na Njemačkoj televiziji na kojoj je govorio o 'Mladoženjinom hrastu', dobio je nekoliko dana kasnije osobno pismo od žene iz Hamburga. Naravno, pismo je dostavljeno na adresu drevnog hrasta. 

Nakon što se poštar neko vrijeme dopisivao s gospođom koja mu je poslala pismo, prema informacijama koje su objavili mediji u Njemačkoj - oženili su se i njihova ljubav je opstala.