Živila je kako je tila. Šta ni puno ljudi ne more reć za sebe. I partila je kad je tila. Adio Bara!

Na stranicama jednog paškog OPG-a koji stoljećima njeguje tradiciju pravljenja ovčjeg sira, česte su objave, nerijetko silno duhovite, a katkad i vrlo dirljive, koje pokazuju s koliko ljubavi ti ljudi drže i paze svoje ovce. Zvijezda je tih priča dugo bila ovca Bara ili Barbara. Nekoć je ona bila jedna od onih lutajućih paških ovaca koje same obitavaju na škrtom kamenu. Na Barbaru je prije više od 17 godina netko pustio pse, spasila ju je jama u koju se ranjena bacila i tako izbjegla smrt. No, za Barbaru je ta nesreća bila i velika životna prekretnica. Dobri ljudi su je pronašli i izvukli, a divlja ovca očito im se odlučila zahvaliti ostavši s njima zauvijek. Preživjela je kasnije i nalet automobila, ali je u srijedu zauvijek napustila svoje najmilije.

Kad bi itko mogao snimiti hrvatsku verziju "Praščića Babea", onda bi to trebala bila priča o Bari s Paga. Materijala za scenarij ima dovoljno Ivana Fabijanić, autorica tih živopisnih i nadahnutih tekstova o Bari i njenoj ovčjoj ekipi. Objavljuje ih na stranici OPG-a Fabijanić s podnaslovom "Dnevnik jedne čobanice". Sada se Ivana morala zauvijek oprostiti od svoje voljene ovce Barbare, katkad svojeglave, ali, posve sigurno, vrlo, vrlo posebne životinje. Učinila je to ovim dirljivim riječima:

Ode naša Barbara.
Najela se, legla i zaspala 
I nije mi ža.
Mislim, ža mi je, ali došlo je vrime.
I drago mi je da je partila vako kako je.
Stalno govorim da je desetak godina kod nas.
Od 2009. 
Malo više. 
Kad dodamo još par godina šta je sama po brdu hodila, prije nego su je oni pasi ćapali, uvatila je Bara i dvadeset.
Imala je sto života.
Naklali je psi.
Plesnila je auta.
Zub je ovaj jedan imala godinama, a svejedno žvakala ka najpravednija.
Nije se volila musti, pa je nisam ni muzla.
Potomaka je ostavila hrpu.
Da nam ima ki krv piti.
Čekala nas je na kapiji jutrima, da je ubacimo u auto ono malo puta do pojate.
Šta bi ona u starosti hodila 
I brojala je aute.
Po cile dane.
Ka omađijana.
Godinama.
Živila je kako je tila.
Šta ni puno ljudi ne more reć za sebe.
I partila je kad je tila.
Adio Bara moja. ❤️