Hrvat izračunao mjesto gdje će pasti ISS - najskuplji objekt u povijesti namjerno ide u ocean

Kad je NASA 1998. počela sklapati Međunarodnu svemirsku postaju, plan je bio jednostavan: 15 godina rada, pa mirovina. No ISS je daleko nadmašio ta očekivanja - prošle je godine obilježio 25 godina neprekidne ljudske prisutnosti u orbiti, a prema Guinnessovoj knjizi rekorda najskuplji je objekt koji su ljudi ikada izgradili, s procijenjenom vrijednošću između 100 i 150 milijardi dolara.

I unatoč svemu tome - ili možda upravo zbog svega toga - bliži mu se kraj. NASA je sklopila ugovor sa SpaceXom za izgradnju posebne letjelice koja će ISS kontrolirano odvesti u atmosferu početkom 2031., s tim da ostaci padnu u najudaljeniji kutak Tihog oceana.

Zašto ga ne mogu jednostavno pustiti da padne?

ISS je dug oko 109 metara i težak 420 tona. Zbog veličine, nekontrolirani pad bio bi katastrofa - dijelovi koji prežive ulazak u atmosferu mogli bi pasti duž nepredvidive putanje i ugroziti ljude. Zato je jedina opcija kontrolirani povratak, koji zahtijeva posebno dizajniranu letjelicu temeljenu na SpaceXovoj kapsuli Dragon, vrijednu do 843 milijuna dolara. Ta će letjelica precizno promijeniti putanju ISS-a i usmjeriti ga prema odabranom dijelu oceana.

Point Nemo i hrvatski inženjer koji ga je izračunao

Odredište je Point Nemo - najudaljenija točka od bilo kojeg kopna na Zemlji, smještena u južnom Pacifiku na koordinatama 48°52,6' južne geografske širine i 123°23,6' zapadne geografske dužine. Od najbližeg kopna udaljena je čak 2.688 kilometara, a u blizini se nalaze samo tri nenaseljena otoka.

Zanimljivo je da Point Nemo nije slučajno pronađen. Njegovu je lokaciju 1992. izračunao Hrvoje Lukatela, geodetski inženjer rođen u Hrvatskoj koji je radio u Kanadi. Pomoću geoprostornog programa modelirao je Zemljinu površinu i matematički odredio točku maksimalne udaljenosti od svih obala. Danas Point Nemo funkcionira kao svojevrsno svemirsko groblje - od 1970-ih tamo je završilo oko 300 letjelica, uključujući rusku svemirsku postaju Mir srušenu 2001. ISS bi trebao nadmašiti Mir kao najteži objekt koji je ikad završio na tom području.

Zanimljiv je i podatak da astronauti na ISS-u, kad postaja prolazi iznad Point Nema, budu bliže toj točki nego bilo koji čovjek na kopnu.

Nije svima jasno zašto se ISS vraća

Dok NASA planira kontrolirani pad, ne slažu se svi s tim da je to jedina ili najbolja opcija. U američkom Kongresu traje žustra rasprava - Zastupnički dom u veljači je izglasao zakon koji NASA obvezuje da istraži opcije produženja rada postaje, a Senat je u ožujku izglasao produljenje do 2032. Dva zakona bila su u pregovaračkoj fazi u lipnju.

Bivši astronauti i istraživači posebno upozoravaju na jednu stvar - radi se o nezamjenjivom istraživačkom resursu. Na ISS-u se provode eksperimenti s kroničnom izloženošću mikrogravitaciji i svemirskom radijacijom koje nije moguće simulirati na Zemlji, a niti na Mjesecu koji ima vlastitu gravitaciju. Jedan tekući projekt, CIPHER, koji prati kako svemirsko okruženje utječe na astronaute, već je morao skratiti istraživanje zbog bliskog datuma dekomisije - umjesto 30 astronauta, obuhvatit će samo njih sedam.

Argument za produljenje nije samo znanstveni. Komercijalne svemirske postaje koje bi trebale zamijeniti ISS još uvijek nisu ni blizu gotove, a mogući jaz u američkoj prisutnosti u niskoj Zemljinoj orbiti brine i istraživače i zakonodavce, utoliko više što bi to moglo ojačati kinesku poziciju u svemiru.

Argument za gašenje pak je jednako konkretan: postaja stari, popravci su sve skuplji i složeniji, a troši se oko četiri milijarde dolara godišnje. U ruskom modulu pod imenom Zvezda odavno cure pukotine, a Rusija je svoje sudjelovanje potvrdila samo do 2028.

Jedan bivši astronaut koji je radio na postaji sažeo je to ovako: "Razumijem želju da se ISS ugasi i eliminira svaki rizik s njim - ali opcija bacanja ISS-a u ocean s više od 80 milijardi dolara poreznog novca u Tihi ocean doista mi se čini kao loš izbor."