“Zlatna groznica” dovela je tisuće ljudi u Ameriku tijekom 19. stoljeća, no malo ih se obogatilo. Prije se vjerovalo da je zlato u srodstvu sa Suncem i da daje život
U potrazi za zlatom: Zbog njegova sjaja mnogi su nastradali
Kroz povijest čovječanstva gotovo je svaka kultura koristila zlato kao simbol moći, ljepote, čistoće i uspjeha. I danas zlato koristimo za izradu važnih predmeta: vjenčanog prstenja, olimpijskih medalja, Oscara, novca i dr.
Zlato provodi struju, ne tamni, lako ga je obrađivati, može se razvući u žicu, lako ga je iskovati u tanke listove i izraditi u najsitnije oblike. Taj plemeniti metal žute boje i jakog sjaja danas se koristi i u elektroničkim uređajima.
Djelotvoran je vodič struje. Koristi se i u stomatologiji, medicini te svemirskim letjelicama. Čisto zlato je otporno na zrak, vodu, kisik, sumpor, razne kiseline i većinu solnih otopina. Teško je dobiti zlato u čistom obliku jer se često spaja s drugim metalima.
Prije više od 6000 godina zlato je služilo za izradu ukrasa. I danas se većina novoiskopanog ili recikliranog zlata koristi za nakit. U Egiptu, kao i svim ranijim kulturama, smatralo se da je zlato u srodstvu sa Suncem i da daje život. Zalihe zlata ograničava priroda i zato je tako dragocjeno. Većina zlata, gotovo 80 posto, već je iskopana, najviše u Južnoj Africi, koja ima najveće zalihe zlata u svijetu.
Najveći europski proizvođač zlata je Rusija. Amerika se razvila upravo zbog zlata. Mnogi su krenuli na američki zapad nadajući se kako će pronaći taj dragocjeni metal. U kojoj god se rijeci ispiranjem pojavilo i najmanje zlata, nastala je “zlatna groznica”. Mnogi su u potrazi za tim metalom i stradali, a samo rijetki su se obogatili.
Samo zlato od 24 karata naziva se pravim zlatom
Čisto zlato je premekano da bi izdržalo pritisak izrade nakita. Legure zlata s drugim metalima (bakrom, srebrom i platinom) su izdržljivije. Trgovinska mjera karat označava udio zlata u tim legurama. Čisto zlato je 24-karatno, a svaki udio manji od toga znači da nije čisto zlato nego mješavina.
Ljudi su prosijavali šljunak da pronađu zlato u rijekama
Od pretpovijesti pa do 20. stoljeća zlato se dobivalo iz zlatonosnog pijeska nastalog raspadanjem zlatonosnih stijena i naknadnim ispiranjem prirodnim vodama. Danas se dio zlata dobiva iz takvih stijena koje se drobe i melju. No sad je sve puno lakše. Danas se ne ispire. Koriste se kemijski postupci.