Kad se sve zbroji, evo tko je bio, zapravo, naš najbolji igrač EP-a

Dominik Kuzmanović (54/205 obrana, 1/2) - statistika kaže samo 26 posto, ali statistika ne broji pravi trenutak, a pronalazio ih je baš kad je trebalo.

Mario Šoštarić (31/39) - drugu godinu zaredom najbolje desno krilo velikog natjecanja. Možda nije bilo za pamćenje, ali kad je i u takvom izdanju ispred konkurencije...

Luka Lovre Klarica (17/25) - u početku u drugom planu pa došao sve do prvog plana, odnosno velike uloge i minutaže. Mora poraditi na snazi, a onda i na obrani da bude pun paket.

Josip Šimić (4/5) - bio je Sigurdssonov izbor u prvom krugu, kasnije ga je istisnuo Raužan, pa samo tri utakmice bio u sastavu. Posao odradio korektno, može bolje.

Zvonimir Srna (28/48) - do ozljede naš najbolji igrač na turniru, bez kojeg ne bismo ni došli u situaciju da se borimo za medalju. Za Hrvatsku je dao da mu opet pukne ta nesretna zadnja loža.

Matej Mandić (22/105, 1/2) - malo na klupi, malo na tribini, malo u igri, svega pomalo, ali glava je ostala čvrsta. Kuzmanovićevim poučkom dokrajčio Islanđane, dovoljno.

Ivano Pavlović (1/4) - nakon deset mjeseci izvan terena, velik je uspjeh što je uopće i bio na SP-u. Ostane li u Zagrebu, očekujemo iskorak jer Cindrić ne može sam.

Diano Neris Ćeško (1/2) - velika škola za budućnost, od koje će i reprezentacija sigurno imati koristi. Hrabar, sportski drzak, u Zagrebu ga čeka najveća razina - Liga prvaka.

Mateo Maraš (10/19) - osjetilo se da ne igra previše u PSG-, uz probleme s leđima. Povukao nas je protiv Islanda na početku drugog kruga i ta se pamti. Jedna, ali vrijedna.

Zlatko Raužan (18/19) - tko ga je pratio u Sesvetama, znao je da zna i može. Najveći dobitak turnira, šteta za zadnji šut i promašaj. Moramo ga uklopiti i u obrambena pravila.

Marko Mamić - neke poput Steinsa možda nije uhvatio, ali mnoge jest. Vjerojatno igra najbolju obranu dosad u karijeri, koja će ga dugo držati u reprezentaciji.

Luka Cindrić (16/30) - dirigirao i kontrolirao napadom sve do završnice, kad ni tank više nije bio pun kao na početku. Prvi turnir na kojem je on morao vući najkonkretnije poteze.

David Mandić (22/26) - sve najbolje od njega stalo je u zadnje četiri utakmice. Borba, srce, karakter. Nisu mu dali nagradu, ali za nas je uvjerljivo najbolje lijevo krilo svijeta, sveukupno i naš na EP-u kad se sve zbroji i oduzme.

Tin Lučin (39/68) - uoči turnira prozvali smo ga potencijalnim X faktorom ove reprezentacije. Hansenovska utakmica za kraj protiv Islanda i dokaz što još sve leži u njemu.

Dino Slavić (2/10 obrane) - kad prodrmaš "zacementirani" tandem, to je uspjeh. Ono bacanje u stativu pa obrana sedmerca Magnussonu jedni su od najboljih poteza cijelog turnira.

Ivan Martinović (40/81) - prvi naš strijelac makar je statistički bilo više promašaja nego golova. Prva kapetanska medalja, stisnuo zube kad je gležanj stradao, kapetanski. 

Leon Šušnja (0/4) - nije se upisao u strijelce, ali nije to ono što tražimo od njega. S Mamićem glavni obrambeni zid naše reprezentacije, nadamo se još i mnogo velikih turnira.

Filip Glavaš (15/20) - prava "osica", kontraš, realizator. Hladi se u prvom poluvremenu, pa napravi posao za peticu. Hallgrimsson mu obrani sedmerac, pa uzme šut odluke. To je glava.

Marin Jelinić (10/14) - kraj ovakvog Mandića nije bilo minuta kao dosad, ali svaku je odradio bez zamjerke. Zna svoju ulogu i obavlja je baš kako je i treba obavljati.

Veron Načinović (14/21) - traži se u obrani, traži se u napadu, pa spoji sve u jednu utakmicu protiv Islanda, najbolju dosad. Možda neki nisu znali da može i tako, sad su saznali.